Tamo davne 99. dolazim ja kod frenda, a on na svojem ps igra mgs. Niti sam znao kako se igra zove, ni o cemu se radi, a ni da postoji Kojima, ali sam znao da mi se igra svidjela, do te mjere da bih nakon sto sam tih par sati igrao kod njega, dosao doma i ne bih mogao igru izbaciti iz glave, a kako sam tada jos bio klinjo, po dvoristu bih se igrao kao da sam ja snake i da se moram suljati pokraj imaginarnih neprijatelja. To su bila neka dobra, nezaboravna vremena, bez interneta, bez youtube-a, bez mase ljudi koja govori dali je igra dobra, dali ju trebam igrati i slicno.
Gotovo 20 godina kasnije, pod utjecajem interneta, metacritica, foruma, game awardsa, youtube-a, fanbojizma prema Kojimi i svega mogucega i nemogucega docekao sam jos jednu Kojiminu igru, meni mozda i najiscekivaniju tamo jos od MGS4 (gle cuda). Pa da krenemo na stvar i nakon nekih 45 sati ulupanih do sada u igru i zgotovitog main story-a, dam i ja svoje, vjerojatno nebitno i neutjecajno misljenje.
Krenuo bih od toga kako nas Kojima, bas kao i uvijek, maestralno uvodi i uvlaci u svijet. Pocetak igre je jedan od najjacih koje sam ikada imao priliku vidjeti, a Bog zna da je konkurencija ogromna i da sam odigrao masu igara. Misterij se osjeca u zraku i nakon prvih sat-dva bas imas onaj osjecaj kako zelis saznati sto se to dovraga dogadja, odakle ti BT-jevi, zasto se pojavljuje Timefall, tko je Higgs i sta hoce, kakve veze ima onaj tip kojeg mozemo vidjeti kroz oci BB i jos mnoge druge stvari koje ne zelim odkrivati. Uvelike pomaze to sto je gluma perfektna, a facijalne animacije i izgled likova na nekoj drugoj razini i mislim da za sada ova igra nema konkurenciju na tom polju, barem ne dok The Last of Us izadje i moguce preuzme tron na tom polju. Grafika je nevjerojatna, tj nevjerojatno je da basic ps4 model ovo pogoni i to gotovo bez pada fps-a. Detalji na okolisu, odjeci i tijelu likova su nevjerojatni. Decima je zvijer od engine-a i puno je napredovao od Horizona, a tu treba dati zaslugu i Kojiminoj druzini. Taj vizualni dojam ne bi imao takav impakt da nije maestralnog soundtrack-a. Pa ovo je u samom vrhu uz velikane ove generacije poput Witchera i RDR-a. Volio bih zaviriti u Kojiminu playlistu jer covjek ocito ima odlican ukus. Ne da to i prije nisam znao s obzirom da je soundtrack u svakoj njegovoj igri na velikoj razini, ali ovdje ima bas neku posebnu ulogu. Nema nista ljepse proci neku ''tesku'' dionicu i zastati, pogledati u daljinu, krenuti dalje prema cilju, uvijek nekako usamljen, a igra te nagradi nekom od odlicnih pjesama i odjednom imas osjecaj kako zapravo nisi sam i kako uopce ne zelis tako brzo stici na cilj i kako zelis da taj moment potraje zauvijek ili sto je barem dulje moguce. Kapa dolje. O prici ne bih puno govorio jer je zapravo tesko ista bez spojlera i reci osim da je odlicna. Da, ima tu Kojiminih musica i neki puta se pitam, dali je sad taj dio stvarno bio potreban, ali daleko je ovo od mgs4 i scena poput onih sa Otacon i Naomi ili nepopularnog vjencanja, iako bas u toj animaciji Otacon kaze jednu od najemotivnijih recenica koje nijednog mgs fana ne mogu ostaviti ravnodusnog, ali da ne skrecem sa teme, kao sto sam rekao prica je odlicna i samo zbog nje, glume i soundtracka je vec dovoljna preporuka odigrati ovu igru, a nazalost to su gotovo i jedine preporuke.
Pa da krenemo sa onim negativnijim stvarima kojih ima, ima i previse. Ovo je moje misljenje, naravno. Gameplay je meni vrlo bitna, mozda i najbitnija stvar u igri uz pricu, ali ovdje to nije dobro. Nemam problema sa postavljanjem lojtrica, uzadi i slicnih alata za savladavanje prepreka, ali konstantno drzanje ''5'' tipki odjednom radi balansa ili da bih udario tipa paketom ili paket hitnuo u daljinu, dosade i smore i to jako brzo. Ne pomaze ni to sto (kao i u rdr2) jedna tipka ima vise funkcija pa ju moras drzati dulje ili krace i onda se nerjetko dogodi da uradim nesto sto uopce nisam zelio. Combat je los! Los i monoton, repetitivan i zapravo sa otvaranjem novih oruzja i alata nista se ne mijenja jer je igra uzasno lagana i na kraju se svodi na to da je ionako ljudske protivnike (MULE) lakse nasamarati ili pregaziti vozilom nego prpljati po nezgrapnom meniju i odabirati oruzje i upustati se u nepotrebno napucavanje sa protivnicima pogotovo kad nemas ni mogucnost cover sustava (cudno za igru ovog datuma). Kasnije kad MULE postanu bolje naoruzani, najbolje ih je jednostavno zaobici i ignorirati. Imam osjecaj da bi igra bila bolja da ih uopce i nema, kao ni combata bilo kakve vrste. Iskreno bih bio sasvim zadovoljan sa savladavanjem prepreka i raznosenjem paketa te napredovanjem kroz pricu jer ni onaj dio koji je uvijek bio na vrlo visokoj razini, a to su boss borbe, nije dobro uradjen. Tj sefovi su smijesno lagani, ne predstavljaju nikakav izazov, cak sam imao osjecaj ako budem stajao samo na mjestu da me neki od bosseva nece ubiti ni za 10 minuta. Movepool im je presmijesan, a igra ti doslovce tokom boss borbi konstantno baca health packove (blood packove) i municiju tj oruzja tako da i ako promasujes i rasipas municiju nema nikakvog straha da ces poginuti. Zapravo sam poginuo samo 3-4 puta kroz cijelu igru i to jer sam pao sa prevelike visine. Steta jer su bossevi jako odobro dizajnirani i atmosfera i glazba tokom borbi zbilja ukazuje na potencijal, no na onom najbitnijem polju, samoj borbi, razocarava. Isti slucaj je sa BT-s. Prvih par puta je zanimljivo i napeto suljati se nezapazen, izbjegavati ih, pogotovo jer mislis ako te dohvate da si gotov, no kad shvatis da jedna hand granatica pravi i od tih borbi setnju kroz parkom, jednostavno nemas vise volje suljati se, nego je u puno slucajeva one BT koji su ti na putu jednostavnije potamaniti, kad je vec tako jednostavno i nema nikakve kazne za takav pristup. Online komponenta je dobro zamisljenja i ima nesto u tome kad vidis da most ili ljestve ili nesto trece sto si postavio na putu pomazu drugim igracima, a isto tako je lijepo kada netko sagradi nesto od cega i ti imas koristi pa se medjusobno svi lajkamo. Taj dio bi bio vrhunski odradjen da nije milijun natpisa koje drugi igraci ostavljaju pa se nerijetko ekran zna sareniti k'o jelka za Bozic zbog istih. Mislim da nije trebalo toliko natpisa staviti u igru. tj trebalo je ograniciti gdje se oni mogu postavljati te ako jedan natpis vec postoji, da se igracu ne pokaze jos 10 istog znacenja jer su ih i drugi eto bas u tih 5 kvadratnih metara postavili. Side misije ne zelim ni spominjati jer je to sve jedan veliki grind fest i sve odreda fetch questovi koji bi na kraju i imali neke svrhe da je nagrada dobra te da cijelo vrijeme ne razgovaramo sa hologramima bez emocija i nikad me nije bilo manje briga za backstory sporednih likova kao u ovoj igri. Mailove sam poceo na pocetku citati, ali sam kasnije odustao, kao i od side misija, a ni onih par nagrada sto sam dobio za svih 5 zvijezdica nisu mi ulile nade da se isplati gubiti vrijeme na to. Kojima nije nista naucio iz gresaka koje napravio u MGSV po pitanju side misija i grinda. Meniji su, vec po obicaju u Kojiminim igrama, nepregledni, prenakrcani, a font premal. Nista strasno, ali ni na tom polju nema poboljsanja jos tamo do mgs4, a ovdje je i gore tj na razini mgsV.
Mogao bih jos dosta toga napisati, sto negativnog, sto pozitivnog i neki ce pomisliti da zbog nabrojanih mana igri ne treba dati sansu, sto je totalno krivo. Ja sam velikim djelom uzivao, pogotovo kad sam odustao od side misija (tj side deliverya). Termini poput walking simulator su pretjerani i ne bih ulazio u to. Da, igra se svodi na savladavanje terana, puno hodanja i dostavljanja paketa, ali to radi iznenadjujuce dobro i mislim da je igra mogla biti puno bolja da se Kojima odlucio za vise linearniji pristup, bez mase sidemisija, vec sa manje istih, ali zanimljivijih te da je poradio na combatu. Zapravo sam misljenja da bi se Kojima trebao ostaviti open world tipa igara jer mu jednostavno ne pase i ne zna naci dobar balans. Ono sto treba pozdraviti je to da je Kojima stvorio, u ovo doba kada bombardirani sa svih strana jednim te istim tipovima igara bez volje za riskiranjem i inovacijama, nesto sto je unikatno i drugacije. Dali cu ikada zaigrati opet ovu igru? Kao sto sam vise puta igrao prva 4 mgs-a npr? Ne vjerujem, bas kao ni mgsV. Jednom je dosta. Dali je igra za svakoga? Apsolutno ne. Sad ja glumim malo one sa pocetka ovoga teksta. Dali ju svaki igrac mora odigrati kao sto neki govore? Ne! Dali svaki Kojimin fan ili igrac koji zeli probati nesto novo i drugacije treba igri dati sansu? Apsolutno! Meni nije zao sto sam kupio igru day one. Nije mi zao 40 i kusur sati ulupanih u igru. Zao mi je samo sto ovako dobra prica popracena vanserijskom glumom i izvanrednim soundtrackom nije okrunjena dobrim i zabavnim gameplayom. Sve ostale ''sitnice'' bih tada s lakocom oprostijo.
