Na radost svih prisutnih, na trenutak ću biti realan i izjaviti ću sljedeće:
DEATH STRANDING NEĆE BITI NAJBOLJA IGRA IKAD. Death Stranding neće biti ni najbolja Kojimina igra.
Nimalo šokantno, naprotiv, odveć očekivano (velikim naporima odgađano) saznanje je došlo u vidu podmuklog Hideovog pokušaja da me s obje ruke izgura pred nemali auditorij s ciljem da lažem u njegovo ime i ime Chvrchesa (?!? (neoprostivo (pogotovo nakon njegovog spojlerističnog tvita vezanog uz samu pjesmu))) s naumom da pokušam povampirenim skepticima objasniti kako će igra koja igra na kartu benda kao što je Chvrches (?!?) u cilju izvlačenja najposebnijih ljudskih emocija . . . u tome uspjeti.
Hideo, brate . . . volim te, ali šokiraš me, tako mi naših uzavrelih života. Premalo bi bilo reći da sam razočaran, previše bi bilo reći da me nije briga.
Chvrches.
Od legendarnog Starsailora i još legendarnije razarajuće izvedbe 'Way To Fall' do Chvrchesa. Kužim, prošlo je dosta vremena, ljudi se mijenjaju, ali . . .
Voltriže, jarane, dođi i spasi me. Zavarajmo sami sebi kako nikad nismo bili okrenuti alkoholu i okrenimo se alkoholu. Ne mogu više misliti pozitivno kad me razočaranja šamaraju kao da su Braco Cigan, a ja Jaran.
Stavite mi Sephirotha na brzo biranje da pričamo o 2004.
Valja odraditi podužu internetsku apstinenciju i okrenuti se vrtlarstvu.