Objavio/la: member
Horizon Zero Dawn, Spidey i Days Gone su sve igre krojene od A do Ž po Ubisoft špranci. Jedina razlika je što su ovo Sony-evi first party devovi koji imaju malo više prostora od godinu dana i ne izbacuju milijun igara godišnje pa su im igre ipak puno više high polish nego Ubisoftovi isprdci. Isto tako za razliku od Ubisofta su im igre cringe free, očito imaju sposobnije pisce i nisu im igre krojene za kul i edgy tinejdžere.
Ovo samo pokazuje koliko nisi u dodiru sa stvarnosti jer nisi ni igrao Ubisoftove novije igre. I dok pišeš da su im igre krojene za: "(...) kul i edgy tinejdžere", ni sam ne shvaćaš da upravo ti ispadaš kul i edgy jer pljuješ po nečemu jer misliš da je fora stara 5 godina još uvijek aktualna.
S obzirom da se sada odvlači s teme, pokušat ću se koliko toliko zadržati na njoj tako da nekako uvučem i Days Gone (iako teško jer ga nisam igrao) i Spider-Mana.
Zadnja dva Assassin's Creeda (Origins i Odyssey), Ghost Recon: Wildlands, Far Cry 5, The Division 2, South Park, Watch Dogs 2, to su sve igre koje su odmah po izlasku bile većinom ispolirane. I nemoj ni pomisliti da je moguće imati igru bez bugova jer je nemoguće da ikakav složeniji projekt bude bez ikakve greške na svome lansiranju. Kada kažem većinom ispolirane, govorim o tome da su bugovi bili rijetki, optimizacija je bila dobra, a sadržaja je bilo dovoljno za desetke sati igre.
Uzmi Assassin's Creed: Origins kao primjer. Sistem borbe je u potpunosti promijenjen i to stvarno u potpunosti. Svijet je veći nego u prijašnjim igrama i drukčije dizajniran, s rijetkim viewpointovima koji ovoga puta igraju i veliku ulogu u razvoju lika, točnije, njegovog orla Senu. Uvedene su RPG mehanike s povećim skill treejem, svaka vještina se mogla pojačati nizom različitih oklopa i oružja. Tipovi oružja su mijenjali pristup borbi, što je pak značilo da je sistem borbe postao puno raznovrsniji. Uvedeni su leveli likova, što je pak značilo da su neki dijelovi igre izazovniji od drugih.
U svijet su uvedeni questovi, i dok nisu svi bili napisani kao film nominiran za Oscara, rijetko koji je bio fetch quest. Sve je to bilo popraćeno interesantnom radnjom i mesnatim glavnim likovima.
Grafički je igra predivna, ima nevjerojatan draw distance i ponovno pokazuje da je Ubisoft već godinama majstor dizajna. Od interijera palača i seoskih kućica pa do vojnih utvrda i ogromnih gradova, svako je mjesto imalo svoj identitet i isticalo se kvalitetnim i jedinstvenim dizajnom.
Za Odyssey su mnogi govorili da je ista igra što također nije točno. Odyssey uzima formulu Originsa te ju nadograđuje kvalitetnim elementima i brojnim sadržajem. Uveden je sistem plaćenika nalik onoga u Shadow serijalu Middle-earth igara. RPG elementi su dobili dodatan element dubine, a mogućnosti personalizacije glavnog lika veće su nego ikada. Svijet je ponovno predivan i ima svoj šarm. Borba je ponovno nadograđena i nudi različite stilove.
No to nije ni najveća novost. Ovoga puta postoje odnosi s likovima krojeni prema igračevim odlukama. I dok ti odnosi možda nisu najdublji na svijetu, mogućnost biranja dijaloga je potpuno nova stvar za serijal.
Da ne ispadne da pričam iz guzice, stavit ću i nekoliko fotografija koje sam uhvatio u igri.
Ghost Recon: Wildlands je pak dao ogromno igralište Bolivije ispunjeno svim mogućim klimama koje pružaju nevjerojatnu raznolikost u svijetu. Dao je slobodu igraču da sam vodi svoju vojnu operaciju u svijetu ispunjenom zanimljivim lokacijama i odlično dizajniranim utvrdama koje se gotovo nikada ne čine sličnima.
Grafički su također napravili čudo. Igra je jedna od najljepših 2017. godine. Sam gameplay je raznovrstan i dozvoljava igraču da igra bilo kojim pristupom. Želiš biti Rambo? Može, uzmi si mitraljez, hrpu C4, postavi eksplozive kao diverziju i udri. Želiš uletiti ko baja u helikopteru i sve uništiti raketama? Može. Želiš padobranom sletiti iza neprijateljskih linija kako bi ih sabotirao iznutra? Može. Želiš biti Sam Fisher i biti fantom zbog kojeg zadnji neprijatelj neće ni znati da ih se napada? Može.
I ponovno, da ne ispada da bezveze pričam, barem za grafički dio, evo ponovno nekolicina slika koje sam uhvatio.
Na sve to još nadodaj potencijalno jedan jedini primjer developera koji kvalitetno primjenjuje GaaS princip. Dodatan sadržaj je većinom besplatan i dodaje nove izazove, nove modove, nove neprijatelje, nove zone. Nosi sa sobom niz poboljšanja koja se kroje prema feedbacku zajednice. Igre evoluiraju i imaju post-launch podršku developera godinama. Ne samo da im igre imaju sadržaj za sate i sate igre, već vremenom dodaju novi sadržaj ili poboljšavaju stari na dovoljno interesantan način da vrate interes igrača.
Spider-Man je prošlogeneracijski dizajnirana igra s tehnologijem ove generacije. Igra je predivna, New York je detaljno napravljen, animacije lica glavnih likova su impresivne sve je u standardu trenutne generacije. Ono gdje igra šteka je njen gameplay i otvoreni svijet koji je ključan dio igre. U 30 sati igranja (koliko mi je trebalo da platiniram igru, što je zapravo samo 100% prelazak igre) sam više puta se umorio time da su misije koje bi trebale biti dio glavne radnje iskorištene kako bi uvele neku sporednu aktivnost koja je gotovo uvijek neki oblik kolekcionarskih questova gdje treba pronaći n predmeta x tipa.
Sami sidequestovi nisu ništa bolji od onih u Assassin's Creedu, štoviše, slabiji su. Postoji samo jedan tip sidequesta i on uvijek prati istu šprancu, razgovaraj s osobom, juri uz vremensko ograničenje da poraziš neprijatelja, vrati se natrag i primijeti da nekaj ne valja, imaj posljednju borbu na mjestu gdje si se trebao vratiti. I nije problem sam dizajn tih questova, već činjenica da je to jedan jedini tip questova. Sve ostalo je obični kolekcionarski sistem lovljenja golubova.
Ne bi ni to bio toliki problem da igra doslovno ne krade misije iz glavne radnje kako bi nas upoznala s vrlo zastarjelim sistemom otvorenog svijeta. Odigra se misija, preko nje se odradi prva aktivnost, ta aktivnost se završetkom misije otključa i može se repetitivno igrati s time dok se ne skupe svi predmeti. Puno bih radije da je glavna radnja rezervirana za glavnu radnju, koja se, iako je produkcijski na jako visokoj razini, počinje isticati tek na njenom kraju.
To je i dalje jako dobra igra, no Ubisoft je ove generacije napravio puno veći skok, nego li je to napravio Insomniac Games Spider-Manom.
Days Gone mi se čini istom igrom kao što je Spider-Man, samo što umjesto web slinginga postoji mehanika održavanja motora. I to nije loša stvar, samo nije ni odlična. Zbog toga mi je fascinantno što postoji tolika razlika u ocjenama Spider-Mana i Days Gonea.
Zašto uopće odgovaram na ovu objavu? Jer smatram da takav stav kakav imaš može samo štetiti industriji. Ako kritiziramo developera i on počne slušati kritike, prema njima krojiti svoje igre i na kraju nuditi ono što igrači žele, kako bi oni trebali reagirati na to da se i dalje samo kritiziraju iste stvari koje su odavno popravljene? Kako može doći do promjene neke igre na bolje, ako se tu igru uporno zakopava jer ti isti kritičari odbijaju vidjeti što im je pred nosom? Štoviše, ovdje nije riječ o igri, ovdje je riječ o developeru koji je u potpunosti promijenio svoju politiku i već godinama izdaje kvalitetne igre, no najlakše je ne razmišljati o tome i samo ponavljati ko papiga nešto što je bilo aktualno na početku desetljeća.