Prvi dan godišnjeg napokon, rekoh idem laganini do mupa, istekla mi osobna. Došla u mup u 9, obavila u 4. Bez jest, pit i pišat jer redomat nije radio niti je aparat izdavao brojeve pa smo čekali u redu oko zgrade. U 8 sati uspjeli su obavit 37 ljudi. Kako znam? Jer sam ja bila broj 37. Netko se čak i uspio nalit dok je čekao jer je zaronio po asfaltu pa su čak morali zvat hitnu jer je skoro prosuo mozak na podu.
Kakav gvantanamo, nek pošalju ratne zločince svaki dan u mup po osobne. Sad jedem dva bacon tasty iz meka ko zadnji jadnik kao prvi obrok dana ali mislim da mi je to doručak, ručak i bome večera jer sam za ništa.
Koja sramota za jednu Rijeku.
