Nisam ništa prokomentirao od prvog meča osmine finala jer sam toliko dugo bez kompa, a mobitel je za sve samo ne za dugačke tekstove, no kako sam naredna 3 sata slobodan odradivsi svo surfanje koje preko moba sam mogao + sto sam bez struje trenutno pa me ne zabavlja ni tv, here it goes.
Ako se ne varam prva utakmica je bila Poljska - Švicarska, i već smo tu imali situaciju (ne)zasluženosti oko koje se toliko priča. Poljaci ubijali 60 minuta, stali na loptu, trener im izveo teškog Čačića, Shaqiri zabio gol turnira i do kraja su ih morali i dokrajčiti, ali Derdiyok se dobro potrudio promašiti dva zicera, da bi na kraju u penalima čovjek od 35mil eura promašio penal. Poljaci su mogli zahvaliti Ivan Pavlu Wojtyli i svim svecima na toj tekmi.
Što se naše tekme tiče nezahvalno je pričati o njoj skoro tjedan dana kasnije ali ukratko. U jednu ruku mi je zajedništvo igrača i njihova predstava vratila vjeru u sposobnost reprezentacije jer je očito da mogu pobjediti bilo koga i ne smatram to samo tek nekom jeftinom floskulom. U drugu ruku, tko god da misli da poraz od Portugala nije bio trenerski poraz neka ode pratit neki drugi sport. Santos je taktički uništio Čačeta, detektirao sve opasnosti, zalijepio flastere di je trebalo, znao odakle dolaze prijetnje i gdje se nadati greškama i dočekao je svoju priliku. Kvalitetan izbornik mora imati plan F, G i H, no naš nije imao ni plan B. Zbog taktičkog neznanka i nedostatka ikakvog trenerskog rukopisa dopustio je protivniku da detektira i prilagodi se našoj igri i koliko god da mi pričali što nije bilo sreće (iako je nije bilo), možete li zamisliti što bi jedan Conte napravio sa igračima na raspolaganju tom Portugalu. Ljudi koji ne vide krivnju u radu našeg izbornika vole izgovarati onu da imamo 4 milijuna izbornika, ali ponekad su čak i nogometni laici upravu i to se savršeno ocrtalo u našoj situaciji, ali recimo i u onoj Engleskoj. Možemo mi analizirati koliko hoćemo svakog našeg igrača, pričati o krivici Strinića ili Brozovića, ali činjenica je da je cjelokupni plan igre bio takav kakvog ga je Ante postavio i niti u jednoj situaciji se nije razmišljalo o mijenjaju istoga, nije bilo nikakve dinamike sa klupe, i naravno nije bilo pravovremenih izmjena. Zamjena izbornika je prijekopotrebna pred nadolazeće kvalifikacije, jer iako igrači igraju nikad bolje, ovo je očita potvrda da je čovjek na klupi itekako bitan. Ako se pročitalo Del Bosquea, koliko će trebati da svi pročitaju jednodimenzijalnog Čačića. Iako je u igri bilo trulih jabuka poput Mandže ili Broza, jednostavno nemogu krivit pristup tih igrača pored ovako preočitog problema. Igračka kvaliteta i želja nas je odvela kroz skupinu, i dojma sam da bi ta tri rezultata imali pa makar nitko ne bio na klupi, no eto čim je došao susret gdje se borba vodi ne samo unutar aut linija, nego i van njih, isplivali su svi problemi.
Bilo je nekoliko tekmi oko kojih se nema što puno reći. Wales je nekako slomio Sj.Irsku gdje je Bale iskoristio fizičku spremu i iskustvo da projuri i doslovno ih natjera na autogol; Njemci su razbili Slovake bez većih problema i ponovno pokazali koliko su moćni u knockout fazi nakon što dizelaški odrade skupinu; Belgija je unatoč tome što ima Wilmotsa na klupi uništila Mađare gdje je individualni kvalitet nekolicine došao do punog izražaja, no čak Mađari nisu ostavili tako loš dojam već su se jednostavno morali postepeno otvarati nakon prvog gola, a ko za kurac su svi Belgijci imali svoj dan; Francuzi su pak nastavili onako kako igraju cijelo prvenstvo, nema još utakmice koju su odigrali kao momčad već je opet jedan igrač morao bljesnut kako bi pobjedili i neće me čuditi ako će opet biti potrebna nečija magija da izvuku minimalnu pobjedu protiv Islanda, poprilično žalosno s obzirom da eto do potencijalnog polufinala neće zaigrati protiv ekipe koja će ih znati i napasti.
Conte još jednom pokazao koliki je isus krist. Način na koji je anulirao španjolsku igru mora biti predavan u školama nogometa. Odsjekao napadače, zaustavio protok lopte, ubijao kontra-napadima i čak zadržao loptu u trenucima kada je bilo potrebno. Osobno smatram da se radi o trenutno najboljem treneru na svijetu jer je gotovo pa opipljivo to što on radi sa ovom skupinom igrača. Svatko zna točno kako se treba ponašati u svakoj minuti i ovisno o tome da li vode, gube ili je neriješeno. Nisi dva Pelleova gola protiv jakih protivnika u završnici slučajnost. Na svaki potez protivnika, talijanski je odgovor instantno spreman i uz to vidljivo je koliko im je dobro došao odmor protiv Irske, dok su se Španjolci istrošili na nama. Njemačka je zajebana ekipa, pogotovo u ovoj fazi, ali ako netko ima rješenje za njih to su onda Talijani.
Za Engleze mi je iznimno drago da su ispali koliko god volio njihovu ligu. Prepotentne najave su se obile u glavu i pokazalo se još jednom kolika neznalica je Hodgson. Dan danas mi je nejasno tko je zaposlio tog čovjeka i zašto ga se zadržalo nakon kataklizme u Brazilu, no eto na veselje nacije dao je otkaz pa makar to je pozitivna stvar. Island je apsolutno oduševio blokiranjem engleskih napada i predstava Ragnara Sigurdssona je jedna od najboljih defenzivnih partija koje sam vidio u zadnje vrijeme u nogometu, a uz to je frajer još i zabio gol. Izuzev vrhunske obrane koja vjerujem može zadržati i Francuze, jer i slabije obrane su ih dobro držale, nevjerojatno je da je čak i part-time zubar na islandskoj klupi uspio probiti Engleze. Jedna lijepa akcija iz auta i jedno iskorištavanje Hartovog već klasičnog kiksa po utakmici je bilo dovoljno, da ne govorimo koliko su ga puta još dobrim napadima prisilili da se iskupljuje za tu grešku.
E sad što se tiče jučerašnje tekme, u jednu ruku se slažem sa ekipom koja kaže da su zaslužili, ali u drugu i ne. Ako pogledam samo knockout fazu, onda ok, nema se što reći. U osmini su napravili nama ono što sam već napisao gore, dok su jučer isto reagirali dobro nakon šokatnog otvaranja. Poljaci su iskoristili njihovu grešku beka i zabili taj brzi gol, ali su eto Portugalci pravovremeno reagirali jako dobrom reakcijom i iskoristili nedostatak bloka u kom su Poljaci bilo gotovo uvijek kroz sve svoje tekme do tada. Drugo poluvrijeme je bilo teški snorefest gdje su se ekipe maltene međusobno anulirale, Ronaldo nije zahvaćao lopte s jedne strane, dok je Milik otvorene udarce slao u zadnji red tribina s druge strane. Penale su jbg odradili savršeno, i što se ove faze natjecanja tiče, nemogu im ništa poreći jer su odradili posao, odigrali na rezultat, Santos je znao što radi u obje utakmice.
Problem je ona grupna faza. Naime mnogi kažu da su zaslužili jer su bili bolji u svakoj utakmici, ali eto i u utakmicama u kojima nisu nešto dominirali, kaže se i da su to zaslužili. Činjenica je da neznam koliko bi se pričalo o zasluženosti Portugalovog prolaza da se ne radi o ekipi koja ima Ronalda za kojeg puno ljudi ima određeni afinitet ili da se ne radi općenito o naciji za koju su neki na ovaj ili onaj način ljudi razvili neku eto simpatičnost. Zašto to kažem ? Pa ponajviše zato jer su neovisno o tome koliko su dobro igrali ipak završili tek na trećem mjestu u skupini i poprilično sam siguran kada bi situacija bila takva da se radi o svjetskom prvenstvu i kada bi format bio isti ovakav i kada bi na mjestu Portugala bila Argentina, da bi dobar dio ljudi proklinjao taj format i rekao da je to najgore što je FIFA osmislila i da se tako išlo na ruku Messiju i kompaniji koja je nezasluženo došla do finala. Isto tako bi oni koji danas kažu da je Portugal nezasluženo ovdje zbog afiniteta prema Messiju u takvoj situaciji pričali da su zaslužili jer su igrali bolje od protivnika neovisno o remijima. Da se razumijemo, čak je i meni Portugal inače ok ekipa i Quaresma mi je neovisno o golu protiv nas jedan od dražih igrača jer je frajer najveći šmeker na planeti i ne mogu riječi progovoriti protiv te ekipe u zadnje dvije utakmice, ali kada se subjektivnost makne sastrane ipak je malo nezgodno vidjeti u polufinalu ekipu koja nije pobjedila nikoga u regularnom vremenu, pogotovo jer se radi o velikoj ekipi. Čak i Francuska koja nije pokazala kurca je ipak pobjeđivala pa makar putem bljeska jednog igrača. Opet s druge strane, razumijem subjektivnost jer da je u takvoj situaciji Island i da je izborio polufinale putem 5 remija prvi bih vikao AJMO ISLAND pa malo i jedem govna, no jbg to je Island, a ovo je ipak krvavi Portugal. Srećom Island je pobjeđivao fair and square.
