Završih sinoć prvi prelazak nakon 15ak sati, sigurno to može i nešto brže, ali kod ovakvih igara ja volim guštati u atmosferi i istražiti svaki kutak pa mi se nikamo nije žurilo. Ne mogu dovoljno naglasiti koliko sam ugodno iznenađen, osobito nakon velike inicijalne skepse koja je u najvećoj mjeri bila prouzročena prikazima gameplaya u kojima se priličan naglasak stavljao na (drljavi) fajt.
Trebalo mi je par sati da me igra primi i uvuče, ali jednom kad uhvati ne pušta do samog kraja. Definitivno se ne radi o tipičnom SH iskustvu (ovdje primarno mislim na originalnu trilogiju koje sam veliki fan) pa se u početku nisam opterećivao time da igram novi ''veliki'' SH naslov, već sam imao pristup kao da igram neku novu horor igru na koju je Konami samo zalijepio SH ime radi marketinga i s tim sam bio uskladio i očekivanja.
Međutim, vrlo brzo se pokazalo da SH f ima sve bitne elemente klasičnog SH-a, prije svega fantastičnu, nadrealnu i napetu atmosferu te zanimljivu (i bolesnu) priču i protagoniste. Ebisugaoka je odlično dizajnirana i pravi ju je gušt polako i detaljno istraživati, a i sama mapa koja se postupno otkriva i mijenja je fantastična, poput nekog crteža. Općenito, grafika i estetika igre su na jako visokom nivou, sve je istovremeno i odvratno i nekako lijepo i privlačno u dobrom, starom SH stilu, a opet puno drugačije nego prije.
Sviđa mi se i ovaj pristup serijalu koji, po uzoru na SH2, naglasak stavlja na psihološki aspekt i Silent Hill kao stanje uma protagonista, a ne nužno fizičku lokaciju u kojoj se radnja odvija. Mislim da su time devovi dobili veću slobodu istražiti neke druge lokacije i teme specifične za određeno razdoblje (kao u konkretnom slučaju) što je unijelo dosta svježine u već postojeću formulu, ali se bit nije izgubila. Soundtrack je također atipičan za SH, ali odlično se nadopunjava s lokacijom, javlja se kad treba i sjajno podebljava atmosferu. Nije toliko primjetan Yamaokin utjecaj kao inače, ali s obzirom na setting ni ne treba biti pa ovdje umjesto gitare prevladavaju orijentalni instrumenti, iako se i ona povremeno javi.
Zagonetke su zanimljive i relativno izazovne. Većina ih se svodi na pronalazak određenog teksta u kojem su sadržani više ili manje ospkurni hintovi za rješavanje određenog problema koji se nalazi negdje u blizini (npr. posložiti stvari nekim određenim redoslijedom). Igrao sam na maksimalnoj postavci težine za zagonetke (Lost in the fog) pa je možda do toga, ali rekao bih da su ponekad ti tekstovi i malo previše neodređeni i otvoreni interpretaciji pa ukazuju na više mogućih rješenja koja treba isprobati da bi se došlo do točnog. Ipak, nisam nigdje bio predugo zapeo da bi me isfrustriralo ili da bih morao tražiti pomoć izvana pa bih rekao da je u konačnici okej balansirano.
O fajtu su svi već sve napisali pa nema smisla da ponavljam. Iako kad malo sjedne nije toliko katastrofalno loš koliko se čini na prvu, jednostavno je drljav i nepotrebno zakompliciran sa staminom, sanity meterom, focusom i counterima u odnosu na borbu koja je uobičajena za ovaj žanr. Ovisno o oružju, sam osjećaj udarca nije loše pogođen i fino je mesnat, osobito jači napad maljem ili sjekirom. Pritom me oružja koja se troše čak i ne smetaju toliko jer se zbog trošenja moraju relativno često rotirati, a svako se drugačije koristi pa to unosi određenu dinamiku u borbu. Nepotrebni su po meni i rpg elementi, odnosno sustav unaprijeđivanja statsa (health, stamina itd.) i "kupovina" određenih skillova koji se mogu equipati i daju prednost u borbi. Potrošnih itema je isto mali milijun, pola ih nisam ni koristio jer su svi vrlo slični po učinku i samo su naporni za skupljanje jer svako malo fali mjesta u inventoryju. Moja preporuka je fajt staviti na neku nižu postavku težine jer je onda dosta ovih nedostataka puno manje uočljivo.
Iako se po napisanome možda čini da borba dosta umanjuje dojam o igri, to stvarno nije slučaj jer je sve ostalo na toliko visokoj razini da su, ukupno gledajući, ovi nedostaci stvarno minorni, a same borbe u igri baš i nema previše, osim možda u zadnjih par sati, što ima smisla u kontekstu priče. Dizajn protivnika i bossova je na standardno visokoj SH razini i svaki je uznemirujuć na svoj način i povezan s pričom, jedino da ih je možda malo više u pogledu raznolikosti, ali ni ovako ih ne manjka. Još bih možda samo spomenuo da bih radije malo manje uputa u igri, u smislu, odi onamo, napravi to i to, skupi ovo itd., no razumijem da su neka druga vremena i novije generacije igrača možda malo više treba usmjeravati nego nas stare prdonje koji smo se već svega nagledali i naigrali.
TL;DR SH f je odlična igra i punokrvni Silent Hill, obavezna lektira za fanove serijala, ali i za sve ostale ljubitelje žanra, naravno, u mraku sa slušalicama ili surroundom. Nije mu nimalo naštetilo što je odstupio od klasične SH formule, dapače, to mu je donijelo novu svježinu uz očuvanje svega onoga što čini bit SH iskustva. Osim toga, čim sam završio dobio sam želju odmah krenuti ispočetka da iskusim sve još jednom sad kad sam otprilike stekao dojam o čemu se zapravo radi, ali i da dobijem sve završetke koji će do kraja razjasniti priču koja je stvarno intrigantna i pokazuje da se o nekim ozbiljnim društvenim temama može progovoriti i bez da se one prvoloptaški i nasilno guraju niz grlo u skladu s modernim trendovima. Iako možda ne bih išao toliko daleko da ga po kvaliteti svrstam uz bok originalnoj trilogiji, a osobito legendarnoj dvojci koja za mene predstavlja arhetip SH iskustva i samu srž onoga što SH predstavlja, osobno mi je f tek za pokoju nijansu ispod, i to ponajviše zbog toga što je u odnosu na te igre "treći od istine", odnosno tek rekreacija ideje koju je Team Silent na toliko genijalan način uobličio u prve tri igre. U svakom slučaju, drago mi je da se "pravi" SH vratio i nadam se da će ostvariti i komercijalni uspjeh i pokazati da na tržištu još uvijek ima mjesta za pravi psihološki horor.
