Ja sam iz Vukovara, stari je prezivio, nikada o tome nije pricao, ja nisam nikada pitao. Zapravo jesam jednom dok sam bio dijete, ali njegov pogled je rekao sve, nije znao sto bi rekao, od kuda bi poceo, nije rijec izustio. Mozda i bolje tako. Naucio je zivjet s time, more ga je izljecilo, tu je nasao mir, te je nas odgajao s razumijevanjem i da ne osudujemo nikoga po nikakvim predrasudama. To mi je i pomoglo u zivotu, jer me zaista nije briga za nacionalnost, vjeru ili bilo koju drugu opredjeljenost osobe, bitna mi je osoba.
To je jedini zdrav i ispravan nacin i tako cu odgajati sina.
Mozda najbolje da ne nastavimo u tom tonu ovdje, jer je nepotrebno i ruzno je u konacnici.
Ono sto sam zapravo htio napisati, je da je od malih nogu usadena ljubav prema Dinamu, zagrebackim plavima, islo se kod rodbine u Zagreb, na tekme, kupovalo se dresove, salove. Ali, u Europi se pratilo i podrzavalo i Rijeku, Osijek i Hajduk. Bez obzira na sve, jednostavno ne mozes protiv svojih klubova, svog drustva i onome gdje pripadas. Sa te strane, ne razumijem pojedince koji rade suprotno.
