Gledaš taj jebeni nogomet skoro 20 godina, dok si mlađi je samo rezultat bitan, nikakve taktike, transferi, igrači, a kasnije te uvuče i počinješ shvaćati sve te doživljavati i loše i dobre strane tog sporta. Podržavaš svoj klub, razviješ afinitete i za koji strani klub, ali oni trofeji za koje želiš da osvoje nikako ne dolaze. Zalomi se neki kup koji te digne, sretan si i jer klub van države kojeg simpatiziraš nešto osvoji, ali ono jedno, ono jedino bitno, uvijek ostaje nedostižno. I ONDA, ODJEDNOM, nakon svih godina, dogodi se baš to, dogodi se nemoguće, satima si u nevjerici i čekaš kako će ti i kada će ti to oduzeti. Nebi bio prvi put. Ali neka kozmička pravda napokon uradi svoje i kada pogledaš ljude oko sebe, kada pogledaš svoje prijatelje, kada ti Marko Vešović u magli ljudi, dima, cuge, euforije, na pitanje "Vešo, što će biti Dinamo ?" odgovori "KURAC ŠAMPION PRIJATELJU" i stisne te i zagrli, shvatiš da je sve napokon na mjestu. Hvala im svima.
