Na kraju krajeva, razlog zašto se čovjek prejeda ili jede lošu hranu može biti često psihološke naravi. Znam da kod mene zna biti jedan od sljedećih razloga:
- dosadno mi je, hladanjak je blizu, ajmo ga posjetit
- hrana je na stolu, na svakoj piše, pojedi me do kraja makar puknuo
- slatkiši su u opticaju, ajmo ih pojest samo zato što su tu i to do kraja makar puknuo
- super se osjećam, mogao bi nešt pojest
- osrednje se osjećam, mogao bi nešt pojest
- loše se osjećam, ajmo nešto pojest
- pod stresom sam, ajmo nešto opet pojest
- neda mi se napravitn ešto zdravo, ajmo nešto bezveze pojest
I tak to. Nešto od tog sam skorigirao kroz godine pa se ne debljam, odnosno držim kilažu, al da još pripazim, išlo bi salo skroz i došao bi na željenu težinu