Završio sinoć… jedva sam zaspao. Kakva završnica… kakva igra.
Prvoklasna, izuzetno hrabra priča koja se ne libi probati nešto novo, služeći se potpuno suludim twistovima. Do samog kraja nisam znao gdje će otići sa pričom i što će na kraju ispasti. Izuzetno iskustvo koje me držalo do samog kraja.
Uz to, tu je i vrhunska karakterizacija likova. Svaki od njih se čini poseban, nosi nešto sebi svojstveno i zapravo djeluju potpuno prirodno i potpuno ljudski. Često koketirajući sa temama smrti i prolaska vremena, igra nosi jedan ozbiljan, melankoličan pa čak i tužan ton. Što se svakako vidi iz postupaka likova, njihovih razgovora i razmišljanja. UZ taj ozbiljan ton igra ima pregršt kvalitetnog, dobro osmišljenog humora koji mi je često znao izmamiti osmjeh na lice.
Igra je vizualno prelijepa i neke od lokacija stvarno oduzimaju dah. Često puta sam znao stati i čuditi se toj ljepoti kojoj svjedočim. World map kao takav je call back na stare naslove koje sam nekoć igra i moram reći kako me u nekoliko navrata baš uhvatila nostalgija. Svijet je velik i prepun tajni, lokacije ogromne i prepune račvanja. Mogu se provesti sati i sati istražujući svaki kutak svijeta.
Duboka i kompleksa borba, pregršt buildova i raznih mogućnosti slaganja ekipe i njihovih moći. QTE u borbi koji funkcionira u "ritmu" i ima vlastiti flow koji se mora uhvatiti.
Apsolutno briljantan voice acting i dijalozi koji zvuče stvarno i prirodno. Svaki lik zvuči vrhunski i nosi emociju. A ta emocija se prelijevala preko cijele igre.
Igra je stvarno postala benchmark za sve buduće naslove i to dok je, istovremeno, bila inspirirana klasicima žanra s kojim smo svi rasli.
Iako smatram da turn based nikada nije nestao, nadam se da će Clair Obscur poslužiti kao ogledni primjer za povratak takvog borbenog sustava u mainstream gaming.
Glazba… ovakvo što nisam čuo i nije ostavilo takav dojam na mene još tamo od Automate. Ubili su sa soundtrackom i servirali apsolutni klasik kojeg ćemo se svi još dugo sjećati i navoditi kao jedan od najboljih muzičkih ostvarenja u gamingu općenito. Ne postoji tema koja mi nije ušla u uho, apsolutno svaka stvar od početka igre do njenog kraja je apsolutno remek djelo.
Što reći, mislio sam pisati epski tekst jer ova ga igra definitivno zaslužuje, no još uvijek ližem rane i oporavljam se pa ću to ovaj put propustiti. Ostalo mi je još štošta za pokupiti, još pregršt buildova za izgraditi, a koliko me igra uhvatila, ne gine bome ni new game+.
Za sami kraj, od prvog prikaza me igra zaintrigirala ali nisam mogao niti pomisliti da će to biti u ovakvom obujmu. Očekivao sam da će mi se igra, kao obožavatelju turn base JRPG-a svidjeti, ali ono što je Sandfall ponudio je jedna od najboljih igara svih vremena i pravi dokaz kako živimo u novom zlatnom dobu gaminga. Kako za kvalitetnu igru nisu potrebni suludi milijuni, već samo kreativna sloboda, jasna vizija i ljubav prema gamingu. Prvoklasni iskustvo koje mi je obilježilo godinu i kojeg ću se sjećati zauvijek.
