Ova priča oko PS4.5...
Planirao sam kupiti PS4 krajem ove godine jer sam procijenio da bi tada bilo nekoliko meni zanimljivih igara. Nadao sam se da bi do tada izašao Slim model jer, ako se dobro sjećam, PS3 Slim je izašao oko 3 godine nakon "fat" modela.
Mogućnost da izađe upgradeani PS4 mi remeti planove jer realno 4k sadržaj nemam na čemu gledati, VR se još mora itekako dokazati, viša rezolucija i 60 fps-a mi toliko i ne znači pod uvjetom da znam da tu igru, konzolašku ekskluzivu, ne mogu nigdje igrati u boljoj kvaliteti.
Recimo da izađe PS4.5 i nudi bolje performanse za nadolazeće igre koje će se i dalje moći igrati na aktualnom PS4 modelu, ali u nižoj rezoluciji - tada mi ne bi bilo svejedno platiti manje za aktualni PS4 model znajući da tu igru, u većoj raskoši, mogu igrati na skupljem PS4.5 koji će biti skuplji upravo zbog mogućnosti koje me zapravo ne zanimaju (VR, 4k film...).
Tu dolazim do, da to nazovem, PC sindroma: postoji igra koju se može pristojno igrati na određenoj konfiguraciji, ali znam da ako imam bolj (čitaj: skuplji) PC, će igra izgledati bolje i igrati se bolje.
Zapravo se radi o dvojbi psihološke prirode: pristati na slabije znajući da postoji bolje, pogotovo kada ova generacija nije donijela skok kakav je donijela prethodna? Kupnja skupljeg bi vjerojatno značila i daljnje ulaganje u bolji TV ili bolji surround sustav, ili ako već ne bi bilo tog ulaganja, postojao bi osjećaj da uređaj ne koristim na način da pokaže sve svoje kvalitete.
Uglavnom, nikad dobro .
