Odem odspavat malo popodne, jer me navečer čeka buđenje i odlazak u prvo selo da ukradem konja za dobru paricu kod cigana. Popodnevni nap je bio solidan, malo sam se nažuljao, ali ipak spavam na tavanu iza dimnjaka, nismo u Sheratonu, može i gore.
Obučem najtamniju odjeću, ništa teže oružje i štit, samo bodež, luk i strijela. Zadatak je jednostavan da bolje ne može biti, u tišini se odšuljat po kljuse i natrag sam, nečujno i na brzinu da se nitko ne stigne ni dići pišat u noći.
Krenem s svojim konjem do sela, da ipak bude malo brže. Po putu me iznenadi čopor vuka koji je izletio u šumi, konj se usere, izbaci me dolje i ode pička put pod noge u galopu, ja nemam ništa za borbu, najebo sam ko žuti. Uspijem se nekako obraniti i odšprintati natrag do mlina, uletim unutra, vukovi za mnom. E al sad ste vi najebali dlakavi pekinezeri jer se probudila moja mlinarska ekipica, a motika je pri ruci. Vukovi nisu imali šanse.
Da ne budem ispao totalni šonjo, odlučim dovršiti zadnjeg vuka. Uzmem luk i strijelu i nanišanim. Promašim vuka i pogodim u stopalo radnika, kompu, prijatelja, druga. Svi dignu pogled s vuka, motika još u rukama - Henrya više nema.
Jebena igra 10/10