Završio sam ga jučer.
Jako dobra, gotovo pa savršena igra. Zašto "gotovo pa savršena" a ne apsolutno savršena… ohoho just you wait!
Da krenemo od dobrih stvari. Grafički prekrasna, klasični Vanillaware. Fino bajkovito, glatko i jednostavno prekrasno. Pozadine su apsolutno predivne i prepune sitnih detalja. Baš milina za gledati. Modeli likova detaljni i vizualno privlačni. Neki su me podsjetili na FF Tactics, što je svakako veliki plus.
Glazba je klasični Basiscape, ako ste igrali bilo koju prijašnju Vanillawareovu igru znate što dobivate. Sve skupa vuče na stare TRPG naslove i FFT i Tactic Ogre, pa me u nekoliko navrata uhvatila nostalgija.
Borba je jako dobra, ali sam na samome početku mislio da će biti deal-breaker. Kako nisam želio isprobavati demo, tako me potpuno neočekivano dočekala potpuno automatizirana borba. Dok imamo direktnu kontrolu nad likovima na borbenoj mapi, samu borbu odrađuje AI. No međutim, strahovi su bili neopravdani. Iako se borba izvodi sama, ključ je pametnom planiranju i taktičkoj raspodjeli likova unutar jedne jedinice. Recimo, ako Lord klasu stavimo ispred vještice, Lord će je uvijek zaštiti dok će vještica uvijek prizvati buffove na njega (kasnije i na cijelu ekipu). Ako u jedinici imamo štitonošu, on će "popiti" gotovo svu štetu ali je zato izuzetno slab na napade čarobnjaka. Leteće jedinice imaju povećani evasion na napade zemljanih jedinica, ali njih jako lako mogu skinuti archeri. Ima jako puno kombinacija i svaka je zanimljiva na svoj način. Imamo i field napade koji troše Valor pointse (koje pak dobivamo zauzimajući neprijateljske baze) i pomoću njih možemo postavljati zamke, liječiti se, ili pak napadati izdaleka.
Kretanje po svijetu se događa na world mapi i, tko god je to smislio, treba mu dati nagradu. Takvo kretanje daje privid slobode i zapravo potpomaže tom semi-open world dizajnu. Jednom kada krenemo, sami možemo odabrati na koji ćemo se način baciti u koštac sa neprijateljima te gdje i kada krenuti. Naravno, neke su lokacije pune neprijatelja na višem nivou pa se stoga ipak moramo vratiti kasnije, no generalno smo slobodni ići gdje god želimo, sve dok možemo preživjeti bitke koje dolaze pred nas. Svijet je bogat, pun sitnih detalja, side questova ima mnogo baš kao i likova. Broj likova je vrlo sličan Suikodenu, a tako i djeluju - kao gimmick. Jednom kad se završi njihova (kratka) priča nemaju neke svrhe osim biti pijun u igricama rata.
Priča nije nešto pretjerano kompleksna, iako je nekoliko puta zagrebala u vrlo mračne teme. Sve skupa više djeluje kao bajka, što samo po sebi nije loše, jer ju je zanimljivo pratiti iako katkada možemo pretpostaviti što će se dogoditi,
E sada… ufff. Moram srknuti 4 gutljaja kave da ne otrčim u ormarić i ne izvučem nešto žešće. Pripremite se, stiže rant!!
Sve ovo što sam naveo o borbi vrijedi, za cijelu igru OSIM za final bossa. Jučer lijepo dođem na kraj igre, sav nahajpan, pun adrenalina. Cijeli svijet mi je u šaci, gazim sve pred sobom! Ali ne! NOPE! Ne i final bossa. Zadnja borba me podsjetila na final bossa Atelier Iris, gdje boss jednostavno ima previše HP-a i prejake napade i toliki je skok od onoga što je igra ponudila ranije da se jednostavno možete samo facepalmati. Ali, digresija, isprike. Dođem pred gada sa najjačim jedinicama, 10lv iznad njega. Mislim si, "Ha, gotov si! Haiiiyaa!" NOPE. Napadnem ga, piše 24dmg, gledam, skidam naočale, brišem oči, brišem naočale, ali ostaje 24dmg-a. "Dobro" pomislih "polako ćemo te skinut!". NEĆEMO. Jer će me zviznuti sa 276dmg i poubijati mi cijelu ekipu. "Napast ćemo te field attackom" naivno pomislim. Da, napast ćemo ga, za pišljivih 9dmg-a. Izvlačim sve jedinice (koje su stvarno kombinacije svega) i oni momentalno umiru. Gledam tako u ekran i mislim si koji vrag, ne mogu ga pobijediti. Pomislim, možda je bug ili neki umobolni način zaštite od… pa… znamo se, *wink wink*. Proguglam ja tako i nope, boss je jednostavno đubre. I ne, ovdje se ne radi o difficulty spikeu ovo je stupidity spike. Naime, boss ima barijeru, auto heal tijekom borbe, nakon borbe i još jednom dok čeka na mapi. Nakon borbe liječi 150HP-a a dok čeka 120HP-a. I tako, krepam. Probam drugi put, malo pomnije posložim jedinice, svi gadovi padaju kao od šale, dođe boss opet ispočetka. I tako 3 puta, borba u dvije faze. Prebacim na easy, pomislivši "Pa neću valjda dopustiti da mi ova sitnica pokvari ovako dobru igru." Koristi nije bilo.
Zatim sam rage quitao ali ne prije no što sam iscrpio cijelu lepezu osobno osmišljenih gadnih psovki koje koristim u ovakvim situacijama. Nakon svega toga sam bio ljut što sam rage quitao pa sam probao opet, ovoga puta uz guide. Ispalo je da boss gubi barijeru nakon 6 udaraca i da je jedino određena klasa (lik) ima takav napad. Taj lik je bio jedno 40lv ispod bossa… možete misliti što je uslijedilo. GRINDANJE! U TRPG-u… nema zanimljivijeg. Ponavljao sam jednu te istu borbu jedno 20 puta da bi ga levelirao (tijekom čega je jedno 7 puta crknuo, jer je bio slab) iako sam ga stavio u najjaču ekipu. I uspio sam, 2 čarobnjaka, taj lik, štitonoša i Lord. Odjednom, 176dmg-a. "Ha" pomislih "sad si moj." U tom naletu adrenalina, omamljen slatkim mirisom pobjede, zaboravih na auto heal. I crknem opet. OPET ispočetka, već sam lud, pogledam na sat pola 2 u noći, mokar kao da sam se upravo potukao sa medvjedom, na kraju sam popizdio spucao apsolutno sve buff iteme i pao je. PAO JE. Sav ozaren, smiješak mi se razvukao licem… dok nisam vidio… da zapravo postoji još jedna faza. SVA sreća da je puno lakša od prve (točnije, druge) jer da sam poginuo tada.. stvarno ne znam što bi bilo. Vjerojatno bi zidovi padali.
Nakon ovog podužeg, ali ne pretjerano pametnog teksta (kojeg sam jednostavno morao napisati i izbaciti ovo iz sebe) došao je ending (kojeg se sjećam u magli jer sam gurnuo glavu kroz prozor, koliko mi je bilo vruće) i creditsi. Nakon toga igra je odletjela u vječna lovišta i više joj se nikada ne želim vratiti. Stvarno je blesavo kako zadnjih pola sata igre može pokvariti 50h skoro savršene perfekcije.
Ne mogu reći da nisam uživao, sve do zadnje borbe bilo je odlično. Fino osmišljeno, realizirano, borbe taman dovoljno komplekse da ne budu lagane, sa pravom dozom strategije i razumijevanja mehanika. Šteta što se sve svelo na onakav konačni obračun, ali dobro. Danas lakše dišem, znajući da sam ipak izašao kao pobjednik i prošao igru. Jako lijepo iskustvo, čijih ću se 49:30h sjećati jako lijepo, a ostatak ću nastojati zaboraviti (uz povremenu sočnu psovku, sebi u brk).
Živjeli! 🍻
