Manipulativno je i poprilično pokvareno krivnju za rat i žrtve svaljivati isključivo na Izrael, a ne na Iran i njegove satelite (Hamas i Hezbolah) kojima je primarni cilj pod svaku cijenu uništiti Izrael.
Rat nije jednosmjeran, kao što se manipulativno nastoji predstaviti, već je obostran i na Izrael je u posljednjih godinu dana ispaljeno 9 i pol tisuća raketa iz Gaze i 10 tisuća raketa iz Libanona.
Izrael nije ograničio humanitarne koridore zato da poubija Palestince, nego zato da zaštiti sebe jer se i ovako, uz sve kontrole, Hamas uspijevao naoružavati do zuba. Svako rušenje rakete s Iron Dome sustavom košta između 50 i 100 tisuća dolara, a Hamas i Hezbolah su i godinama prije ove posljednje eskalacije svakodnevno slali rakete na izraelske gradove.
Hamas, kao ni narod Palestine, ne pokazuju nikakav interes za trajni mir. Oni žele privremeni prekid vatre isključivo s izraelske strane i nemaju nikakvu namjeru stati sa sukobom dok god postoji država Izrael.
Umjesto da traže primirje i dogovore oko granica (na što je Izrael bio spreman u prošlosti, a vjerojatno bi bio i sada u zamjenu za trajni mir) oni inzistiraju na samoubilačkom ratu. U redu, ne želiš mir i želiš istrijebiti Izrael, ali budi spreman snositi posljedice i nemoj biti đubre pa kukati kad ti se vlastite odluke obiju o glavu.
Cijela ta situacija me podsjeća na Oluju, kad su Srbi kategorički odbijali ikakav kompromis i kad su odbili rezoluciju Z4 pa sad glumataju žrtve i cmizdre o etničkom čišćenju i genocidu.
