Postoje događaji, a onda postoje i veliki, monumentalni događaji, dani kojih se sjećate gdje god bili i što god radili. “Gdje si bio kad su avioni pogodili WTC?” ili “gdje si bio kad smo ušli u finale SP 2018?” Autor ovog teksta tog utorka 2013. imao je “gripu”. Naravno, na poslu nitko nije posumnjao. Svi su imali “gripu”. Svi su ostali kod kuće, izašao je GTA 5.
Ta igra mi je išla zbilja na živce, posvuda je iskakala, puno ih je snimalo i stavljalo na YT. Čista pušiona za mene.
Ne znam više ni sam kak je ta igra uspjela doprijet do mene? Toliko je dosađivala svojom pojavnošću da sam je nakon par godina išao više istraživat, čitat recke, sve same hvale i ja je nabavio za PS4.
Išao je igrat da vidim kaj ima toliko dobro u toj igri. Zaigrao sam je i počela mi se sve više svidjeti da bi mi na kraju ta igra ušla u mojih top 10. Ma ima tu zabave pun k za mene.
Baš fenomen. Znao sam da je igra brutalno zaradila ali svejedno mi je vilica pala do poda kada sam u članku pročitao 6 milijardi dolara.
Nestvarno.
Meni je GTA 5 bio odličan.
Sjajan open world, dobar gameplay, priča, likovi, humor.
Sve je dobro u igri.
Ne mogu se sjetiti da sam imao neku veću zamjerku.
GTA (uz RDR) je jedan od rijetkih naslova gdje se ne moraš previše misliti.
To opališ preorder jer znaš da će biti top.
Objektivno jedna od najboljih ikad.
Tri puta sam ju kupio…
Uf, sjećam se dana kad je poštar donio igru. Onaj osjećaj kad jedva čekaš upalit ju jer znaš da će biti nešto posebno. I onda ona zabava koja je slijedila sljedećih tjedana dok sam uživao i otkrivao tajne Los Santosa i okolice.
