Resident Evil 4 - kakvo jebeno čudo je ova igra. Znam da se smatra jednom od najboljih igara ikada, ali opet nisam imao prevelika očekivanja, tj. ogromna. Nadao sam se da bude dobra igra, ali nisam očekivao remek djelo, barem ne igrajući prvi puta u 2025. Ali bome na kraju mi je ovo i najbolja Resident Evil igra, čak i bolja od dvojke koja me oduševila. Kad bih morao birati, uvijek bih prije izabrao survival horror nego akcijski horror i to je bio jedan od razloga zašto nisam bio toliko zagrijan za igru jer sam čuo koliko se odmaknula od formule prve 3 igre i otišla prema akciji. No odličan dizajn nekih gameplay stvari čini ovu igru i sasvim dobrim survival iskustvom. Iako su neke stvari već zastarjele, mislim da savršeno pristaju igri i čine ju tako dobrom. Tu ponajviše mislim na nemogućnost kretanja kod ciljanja/pucanja te tank kontrole. Puno oprezniji moraš biti te pametno se postaviti u combat situacijama kako bi najbolje riješio neprijatelje. Da se možeš kretati i to još skroz fluidno, to bi previše olakšalo igru i smanjilo kod igrača osjećaj da moraš biti na oprezu. Iovako je igra po meni malo prelagana na Normal (odigrat ću svakako i na Professional sad kad se otključao, vjerujem da će to biti dobar izazov), ali kažem te gameplay odluke su pametno donesene.
Dok se krećeš, kamera je stvarno užasna jer ju ne možeš okretati 360 stupnjeva nego samo pod određenim kutem (tu je jedna od mojih većih, ali i rijetkih zamjerki), ali je zato kod ciljanja tako fluidna. Ciljanje je općenito odlično napravljeno, sam vrh TPS napucavanja i ne čudi me što je ova igra donijela toliku revoluciju u ovaj žanr. Pištolji i TMP savršeni za izbit oružje protivnicima ili ih pogodit u udove, shotgun baš mesnat, pogotovo kad rokneš Plagas, a headshot sa snajperom pravi užitak. Nadograđivanje je isto tako dobro napravljeno, baš se osjete nadogradnje, bilo sa većim damageom ili magazinom, a pogotovo sa bržim reload speedom. Koliko mi je na početku bilo zajebano reloadat jer je užasno dugo trajalo i znao sam da će me koštat usred combata, toliko je bilo užitak pred kraj igre gotovo instantno reloadat i nastavit tamanit protivnike.
Što se protivnika tiče, svidjela mi se raznolikost (gameplay, ne toliko samim izgledom) i načini na koje ih je najefikasnije ubiti. Pogotovo su izazovni bili mini bossevi i bossevi. Tu mi je uvijek bilo zabavno tražiti koji je najbolji način za ubiti ih. Nekako najpamtljivi su mi onaj alien, mislim da se Verdugo zove, tu sam se najviše znojio i nekako mi je najopakiji bio. Čak ga nisam ni ubio, ali bome sam svaku sekundu odbrojavao dok nije prošlo nekoliko minuta i pa sam napokon mogao pobjeći. Salazar je isto bio zajeban boss fight, kao i Krauser (tek kasnije sam vidio da ga se može lako sa nožem), na njima sam potrošio sve metke koje sam marljivo skupljao do tad.
Leon je baš likeable kao protagonist. Njegog stav (kao i zvuk kad hoda, baš ima auru) dok hoda je tako ikonski, baš netko sa puno samopouzdanja i primjetna je razlika u odnosu na dvojku kad je bio pomalo prestrašeni rookie policajac. One lineri se itekako pamte u ovoj igri. Ashley mi je isto bila solidan lik, pomalo iritantan nekad kad bi konstantno zavijala "Leon, help!". Ali zato je ona jedna dionica kad možeš igrati kao ona bila odlična. Prvo jer je razbila malo monotoniju igranja s Leonom (iako je ja i nisam osjetio). Drugo jer nemaš nikakva oružja, trebaš samo bježati od onih vitezova i treće jer je imala jedinu težu zagonetku, so onim tabletom. To mi je isto jedna od zamjerki, puno premalo zagonetki, a i stvarno su lagane. Ni blizu zabavno kao u prethodnim igrama.
Priča solidna, ništa wow, mislim da se ni ne shvaća previše ozbiljno igra, ali opet zanimljiva i stvarno me zanimalo što će se dogoditi. Pamtljivi villiani, pogotovo Salazar, a bilo je lijepo opet vidjeti i neke stare likove. Iznenadila me duljina, očekivao sam nešto do 10 sati, a stvarno je dugačka igra. 22 sata mi je trebalo, makar moram priznati da su je pred kraj počeli malo previše razvlačiti i mogla je trajati 2 sata kraće. No neću previše zamjeriti jer su stvarno setpiecovi bili dobri i osvježavali su igru kad bih pomislio da postaje naporna.
QTE me nisu smetali osim onog gdje moraš lijevu gljivicu micati brzo lijevo desno, mislio sam da ću si kontroler polomiti svaki put. Na početku mi je bilo čudno i možda malo iritantno jer su više puta došli samo najednom i onda bih umro jer su one hit udarci, ali s vremenom sam postajao oprezniji i skužio kad bi mogli doći pa sam bio spremniji.
Otključalo mi se dosta side contenta, tako da ću se pozabaviti time. A sve ovo me još više raduje jer sad jedva čekam zaigrati remakeove prve 4 igre.
