Ovaj tjedan se igra(lo):
World to the West (PC) - Druga igra studija Rain Games, tvorca igre Teslagrad s kojom WttW dijeli svijet i art style. No, dok je Teslagrad 2D platformer u stilu Castlevanie i Metroida (tzv. Metroidvania), World to the West je 3D avantura u stilu starih Legend of Zeldi iz ptičje perspektive. Gameplay je jako sličan Zeldi, ali s kvakom da tijekom igre upravljate s četiri različita lika koji svaki ima svoje sposobnosti i stil igranja. Igra mi je simpatična, ali sam morao odustati jer mi se često rušila, a zadnji crash mi je smrznuo komp i ubio volju za daljnim igranjem. Nadam se da je na drugim platformama (PS4, XONE, Switch, Wii U) stabilnija.
Midnight Quest (PC) - Point 'n' click avantura u kojoj preuzimate ulogu laboratorijskog asistenta koji mora riješiti zbrku nastalu nakon nezgode u laboratoriju. Grubo rečeno: igra je teški prosjek. Art style nije nešto posebno, glazba se ne ističe, dijaloga nema. Glavna boljka igre je što, osim vrata, nije jasno vidljivo na što se može kliknuti tako da se igra svodi na mahnito klikanje po ekranu (ukoliko ne koristite vodič). Uz to, igra je jako kratka (prešao sam ju za sat i pol). Slobodno preskočiti osim ako vam se ne igra kratka point 'n' click igra, a i tada imate bolji izbor.
Sunset Overdrive (PC) - Igra zbog koje sam prokleo Microsoft jer ne radi na Windowsima 7, nego samo na osmici pa nadalje pa je nisam mogao igrati na starom kompu. Za one koje ne znaju, ovo je bila Xbox One ekskluziva od Insomniaca (Ratchet & Clank, Resistance, Spider-Man) u periodu kad se Insomniac htio malo maknuti od Sonya. Igra je miks Dying Lighta (borba protiv čudovišta/zombija u oronulom gradu, parkour) i Borderlandsa (šareno-stripovski izgled, sličan stil humora) s daškom Tony Hawka. Zvijezda igre je definitvno game play koji se sastoji od jurnjave gradom i ubijanjem neprijatelja na atraktivne i kreativne načine. Naravno, ovo ne bi bila Insomniac igra bez kreativnih oružja; ima nekih standardnih, ali većina arsenala čine bizarne kombinacije poput mitraljeza koji puca gramofonske ploče ili harpuna. Stalno kretanje je ključ preživljavanja, a sastoji se od grindanja, skakanja, trčanja po zidu, zaletima u zraku i na vodi. Malo mi je trebalo da se ufuram na kontrole i gameplay, ali je milina kad se naviknete. Priča je tu reda radi (što i sama igra komentira) a humor je, kako bi rekli Ameri, "hit-and-miss"; nekad pogode s forama, a nekad promaše "ceo fudbal". Zasad sam SO igrao 15h, a mislim da mi još toliko treba do kraja + 2 uključena DLC-a. Topla preporuka, osobito ako tražite igru za pustiti mozak na pašu.