U zadnje vrijeme, dok se čeka izlazak Soulsa i totalni black out od vansjkog svijeta, upalio dvije igre koje me vukle već neko vrijeme, a uvijek sam dao prednost nečem drugom.
Radi se o Middle-Earth: Shadow of Mordor i Lords of the Fallen.
Mordor sam kupio na božićnoj rasprodaji, GOTY verzija je bila nekih 150,00 kn, i, premda mi se po 2-3 pogledana videa činio ko generični hack n`slash sa očajnom grafikom, uzeo sam... ono, uhvatila me manija trošenja, komentari su se činili oke, cijena pristojna, reko, odigrat ću ga jednom.
Resident Evil Zero mi se krvnički zamjerio na onoj borbi sa Šišmišom u koju uđem preslab, te trebam krenut od zadnjeg savea udaljenoog 2 sata (pa, krenem živčan i poginem i tako par put, pa odjebem igru u 3 vražje matere), a novi Need for Speed mi prokleto dosadan a meni se baš igra neka akcijska.
Reko, ajmo isprobat ovo, i, nevjerovatno kako je igra sjela od prve. Jako dobro odrađen combat kao prvi plus, LOTR svijet kao drugi, te hrpa toga za radit kao treći.
Igra fura neki svoj kvazi open world, i, makar mape, realno, i nisu neki pojam veličine, igranjem dobiš dojam da se igra, ustvari, odigrava u puno većem svijetu nego što ga imamo na raspolaganju.
Nemesis sistem je fora i dosta dobro razrađen, sa svim tim rankovima, ali s vremenom me počeo nervirati, igram 2-3 sata bez da poginem, očistim 80% njih, ubije me jedna šuga, i onda opet sve ispočetka, pojave se novi sa novim rankovima, izleti frajer usred nekog fighta kad ga najmanje treba pa te opet skinu...
Talion je previše generičan da bi ostao u nekom sjećanju, njegova "simbioza" sa Celebrimborom je jedini razlog zašto bi se mogao po nečem istaknuti...trebali su poradit više na njegovom dizajnu.
I side misije s vremenom lagano dosade, nema tu ni 3% Witcherovske zanimljivosti u njima, ali, premda ih je sasvim dovoljno, taman ih je toliko da ih sve riješiš kad počnu nervirat :)
Usprokos tim nekim manama (da još spomenem prosječan izgled igre), Middle - Earth mi je jedno od većih iznenađenja na ovoj generaciji, kvalitete igre uvelike nadjačaju njezine mane. Preporuka za odigrat ko nije, čini se ko dosta podcjenjena igra.
Nije kvaliteta Vanquisha (što se tiče tih najviše podcjenjenih), ali šteta je ne odigrat, pogotovo LotR fanovi.
Nakon završetka Mordora sam upalio Division, ali to se zasad pokazalo kao bačen novac. Nimalo me ne vuče na igranje, ja bi samo dero Soulse.
I tak vidim Lordse na "oltaru" s igrama, počeo ih igrat još tamo u veljači 2015-te, postali mi smrtno dosadni nakon trećeg bossa, stavio ih sa strane i zaboravio na njih, došlo je puno toga kvalitetnijeg.
Do Soulsa 2 tjedna, reko, ajde se natjerat opet ispočetka, možda sam bio prekritičan prvi puta. I pokazalo se da sam u pravu, igra nije ni izbliza tako loša i dosadna kao pri tom prvom igranju. Vjerojatno mi se nije igralo tako nešto.
Naravno, i dalje se radi tek o Souls klonu, ali o dobrom klonu. Ne vrhunskom, ali igrivo je i poslužit će još ovih 6 dana dok dođe prava stvar.
Najveća mana su mi lokacije, koje, u duhu Soulsa, imaju 30 različitih prolaza i shortcutova, ali ovdje mi ih i nije neki gušt za otkrivat, previše su mi generične. Teško mi to opisat, jednostavno ne nalazim nikakav gušt u njihovom istraživanju :)
A dizajner Katakomba je bio na nekim teškim drogama i pijan dok je radio nacrte tog levela, iskleo sam ga koliko puta sam se pogubio.
Dobra stvar je što se nađe hrpa različitih oružja koje je gušt isprobavati. U Soulsima se držim mačeva i teško da će me itko natjerat da koristim halberde ili sjekire. Ovdje sam prešalto minimum 7-8 oružja tijekom igranja, svako ima svoje prednosti i mane protiv ponekog protivnika.
Najveći problem kod oružja je što je dosta njih vezano uz ability requirement, pa, ako mixate abilitye koje razvijate (kao ja), nać ćete se u situaciji da polovicu oružja nećete moć isprobati jer vam fali 5-6 poen u strenght / agillity. Doslovno se treba odlučiti za jedan build (ako startate kao warrior, onda strenght, ako kao thief, onda agillity) i to forsirat do kraja, uz povremeno ulaganje u magije, jer i one dobro dođu ponekad, pogotovo Ram.
Priča je nikakva, glavni lik generični čelavac sa tetoviranom facom, nikakvom osobnosti, generičnim glasom i upitnim motivima.
Oklopi su fora, ima odlično dizajniranih. Sad, dal biti lep sa slabijim statsima il furat tromog ružnog tenka, to je na igraču :)
Health bar, energy bar (stamina), mana bar, skupljanje XP-a koji se troše na razvijanje lika, njihovo gubljenje ako se pogine i ne dođe do njih (makar to uopće nije problem jedan jedini put sam popušio), sve je to prekopirano iz Soulsa, odnosno, ko god je igro Soulse, bit će na poznatom terenu.
Iznimka nisu ni bossovi koju su većinom neke izvedenice vitezova sa nekom mrcinom od oružja, uz iznimku dvojice dosad (pri kraju sam igre). Gadovi imaju poprilično healtha, borbe nerijetko znaju potrajat, standardno izbjegni - udari par puta - pobjegni - ponovi.
Zaključno, igra je sasvim oke i vrijedi ju odigrat, i više nego solidan klon Soulsa (ako nisam bio jasan ), problem je što su Souls igre savršentvo, a ovo je ipak koplje niže po kvaliteti te bi moglo odbit od igranja, kao što je mene prvi put.
Ali mi nije žao što sam joj dao ponovnu šansu, zabavlja me zadnjih tjedan dana. Bar do Kralja :)
Edit: u, jbte, kolko teksta ispalo...
