Prošli tjedan se igralo:
Grandia (PC) – Počela je nova godina, što znači da tradicionalno krećem s jednim JRPG-om, ovaj put planirano. Na red je došla Grandia, prvenstveno zbog njene velike inspiracije studiju Zeboyd ali nisu ni odmogle pozitivne impresije kolega forumaša. Igra je originalno izašla za konzole pete generacije; prvo za Segu Saturn 1997.-e pa za PlayStation dvije godine kasnije dok sam se ja odlučio za remaster verziju izdanu 2019.-e.
Za one koji ne znaju, Grandia je fantasy JRPG smješten u svijet obilježen industrijskom revolucijom i istraživanjem ruševina drevnih civilizacija. Igra prati Justina, mladića željnog pustolovina, koji igrom slučaja krene u avanturu života kada mali dragulj, ostavština od pokojnog oca, otvori ruševinu drevne civilizacije čije istraživanje ga uputi na drugi kraj svijeta kako bi saznao što se dogodilo s njima.
Glavni Grandijin mamac za mene je bio sustav borbe. Ona teče na poteze ali imate na dnu ekrana traku koja pokazuje raspored djelovanja likova te određenim radnjama možete otkazati protivnikove poteze. Ono što nisam očekivao je da je bojno polje slično Chrono Triggeru; likovi se mogu kretati u svim smjerovima (pa tako i uletiti u protivnikov napad) te neki napadi mogu pogoditi više neprijatelja, ako su blizu grupirani. Jačanje likova mi je isto zanimljivo; imate klasično skupljanje iskustva i levelupanje, ali također jačate vještine s oružjima i magijom njihovom uporabom. Na određenim nivoima se otključavaju dodatni potezi i čarolije te vas tako igra potiče da koristite raznoliku opremu.
S grafičke strane mi je zanimljiva kombinacija 3D modela u okolišu s dobro animiranim 2D spriteovima. Pošto remaster koristi detaljnije teksture, igra više izgleda kao raniji PS 2 naslov nego da je s PS 1. Soundtrack je dobar te doprinosi avanturističkoj atmosferi igre. Grandia ima i glasovnu glumu koju sam ubrzo prebacio s engleske na japansku verziju. Nažalost, bio sam primoran povući odluku jer ima scena u kojoj govor nije titlovan a japanski ipak ne razumijem.
Sviđa mi se igra te sam zasad odigrao skoro 10h. Gledajući s trenutne perspektive, rekao bih da je Grandia jedan od zagubljenih dragulja pete generacije konzola te mi je drago što je dobila remaster.
Freedom Finger (PC) – Grandiu sam počeo igrati prije spavanja te mi je početak bio malo spor pa mi se u tom trenutku igralo nešto s više akcije. Tako sam se sjetio ovog naslova kojeg sam uzeo na Humbleovoj zimskoj akciji pa sam ga odlučio isprobat.
Freedom Finger je shmup u kojem upravljate s eksperimentalnom svemirskom letjelicom u obliku ruke s izraženim srednjim prstom. Prvotni zadatak Vam je spašavanje američke kolonije na Mjesecu od Kineza no igra ne shvaća sebe ozbiljno te stvari ubrzo postanu čudne.
Gameplay je standardan za žanr; upravljate letjelicom na 2D ekranu koji se miče s ciljem dolaska od točke A do točke B pritom ubijajući sve na putu radi hi-scorea. Od oružja imate energetske metke koje pucate iz srednjeg prsta, udarac šakom vašeg broda te mogućnost hvatanja neprijatelja te korištenja njegovog oružja. Iako nije glazbena igra, nivoi su dizajnirani oko ritma pjesme koja svira u pozadini nivoi što se najviše vidi u uzorku napada neprijatelja. Soundtrack se sastoji od par originalnih pjesama Aesop Rocka i licenciranih pjesama manje poznatih izvođača poput Red Fang, Tobacco, Com Truise, Ty Segall, Makeup & Vanity Set i brojnih drugih te pokriva različite glazbene žanrove. Nasuprot tome, igra ima glasovnu glumu sa zanimljivom postavom koju čine Nolan North (Uncharted), John DiMaggio (Futurama, Adventure Time, Gears of War), Sam Riegel (Critical Role) i Eric Bauza (Rick & Morty). Uz to, vizualni stil se bazira na underground američkim stripovima te koristi dobro animirane 2D crteže. Moram priznat da je ovo neobično velika razina produkcije za indie igru.
Dopada mi se igra te mi dođe kao dobra pauza od Grandije. Glavna kampanja je navodno kratka (5-6 sati), trenutno imam skoro 2h igranja pa bi prema tome trebao biti uskoro gotov (ovaj ili idući tjedan). Javim ako bude promjena u impresijama.
