Nisam dugo ovdje pisao pa se unaprijed ispričavam za zid teksta koji slijedi.
Prije četiri tjedna se igralo:
Hostil (PC) – Tijekom igranja Grimea sam negdje zapeo, počeo se živcirat pa sam odlučio uzeti kratku pauzu. Pošto sam vidio da je Hostil kratka igra, odlučio sam ju isprobat. Radi se o SF point & clicku gdje igrate kao astronaut čiji se svemirski brod srušio na planet opasan za ljudski život te vam je glavni cilj bijeg s njega.
S gameplay strane, Hostil je jednostavniji nego uobičajena point&click avantura te više liči na hidden objects igru. Stavljeni ste u scenu gdje klikčete na stvari kako bi ste pronašle odgovarajuće predmete ili pokrenuli sekvencu te tako došli do iduće scene gdje ponavljate isto do kraja igre. Za grafiku koristi 2D crteže dok soundtrack ne ostavlja jak utisak.
Sa stilom igranja i dužinom, Hostil jako podsjeća na rane internetske point & clickove te radije igrajte njih. Dobijete igre slične kvalitete ali ne morate ništa platiti.
Prije tri tjedna se igralo:
Grime (PC) – Malo se odužilo igranje zbog ranije navedene izgubljenosti te nekoliko bossova ali sam uspio proći nakon 27-28h igranja. Jako kvalitetan naslov koji s game design stajališta dijeli sličnosti s Moonscars, ali bolje implementira svoje ideje. Preporuka, osobito ako tražite lakše probabljivo souls iskustvo.
Pretprošli tjedan se igralo:
Rakuen (PC) – Dizajnerski debi Laure Shigihare, japansko-američke kantautorice poznate po glazbi za Plants vs. Zombies serijal i igre studija Freebird Games (To The Moon, Finding Paradise i dr.). U igri preuzimate ulogu neimenovanog dječaka zaglavljenog u bolnici koji krati dane lutajući hodnicima i pričajući s osobljem i drugim pacijentima. Svijetla točka boravka su mu mamini posjeti tijekom kojih mu čita bajke iz titularne knjige. Jednog dana mu mama otkrije da svijet iz knjige postoji te ju dječak zamoli da ga odvede tamo kako bi molio Čuvara Šume da mu ostvari jednu želju. No, Čuvar je pao u duboki san te ga se može probuditi jedino ako se riješi niz zadataka te vam postane glavni cilj u igri.
Rakuen je sličan opusu Freebird Gamesa u tolikoj mjeri da bi ste na prvi pogled rekli da se radi o njihovoj igri. U suštini se radi o walking simu napravljenom u RPG Makeru s povremenom mini igrom ili puzzle dionicom. Pošto je gameplay minimalan, fokus igre je stavljen na priču i likove te poput To The Moon balansira vedre i dramatične elemente.
S vizualne strane, igra koristi pixel art te različite palete boja za stvarni svijet i Rakuen; hladnije boje za prvo te šarenilo i bajkovit izgled za drugo. Soundtrack je solidno odrađen te ima iznenađujuće dosta pjesama s vokalima koje ili zvuče kičasto i sladunjavo ili pogađaju u dušu.
Solidno, emotivno iskustvo od circa 7 sati. Ako vam je To The Moon drag, svakako isprobajte i Rakuen.
Anopek (PC) – Anopek je najlakše opisati kao metroidvanijski Wolfenstein 3D smješten u svijet inspiriran egipatskom mitologijom. Nemam puno reći o igri jer sam zbog tehničkih poteškoća odustao od nje nakon pola sata igranja.
Roadwarden (PC) – Tekstualna fantasy avantura koja kombinira RPG i choose your own adventure knjige. U igri preuzimate ulogu titularnog nadzornika ceste čija je uloga patroliranje određenim područjima pritom rješavajući razmirice i probleme lokalnog stanovništva. Radnja igra vas vodi u zabačenu pokrajinu čiji je prijašnji nadzornik nestao te vijesti sporo dolaze. Glavni zadatak vam je da saznate što se događa u ovom kraju te da li je vrijedan inkorporiranja u Carstvo.
Kad sam počeo igru, očekivao sam jednostavnu tekstualnu igru s fantasy štih, ali igra je kompliciranija nego što se čini. Za početak, birate jednu od tri klase, svaka sa svojim prednostima i manama:
- Borac, koji je fizički najjači i spretniji te majstor s oružjima
- Mag, koji može koristiti čarolije unutar i van borbe
- Učenjak, najmanje spretan s oružjem ali znanje mu omogućuje dodatne opcije u rješavanju problema
Nakon izabrane klase, igra se odvija putem teksta (opisi mjesta, likova situacije i razgovori) dok u prozoru do imate prikazanu scenu u pixel artu. Većinu akcija će vam biti ponuđene klikom, ali u nekim trenutcima će te morati ručno upisati traženi pojam kako bi ste riješili zagonetku ili usmjerili razgovor u željeni pravac. Tijekom igre morate paziti na nekoliko stvari poput vremena (većina ljudi je aktivna danju i noću je opasnije se kretati), zdravlja (nula vodi do smrti), gladi (velika glad utječe na zdravlje), oklopa (manje oklopa=više štete primate) te izgleda (nitko neće pričati s vama ako ste se par dana provlačili kroz grmlje i blato).
Igra je dobro napravljena ali sam ju pauzirao jer, slično kao i s Planescape: Torment, sam shvatio da nisam bio raspoložen. Svakako ću joj se vratiti ali ne znam kad.
The Blackwell Convergence, Deception i Epiphany (PC) – Prva dva nastavka Blackwell serijala sam odigrao prošle godine u razmaku od tri mjeseca a pošto se radi o kratkim igrama, odlučio sam ostatak riješiti u jednom potezu.
Gameplay jezgra je u principu ista u svim nastavcima, ali svaki nastavak donosi sitnicu koja malo mijenja formulu. U Convergenceu je stavljen naglasak na korištenje računala, posebice tražilicu i email klijent. Deception elemente uporabe računala i notesa iz ranijih nastavaka kombinira u jedno u vidu uporabe pametnog telefona, a Epiphany uz mehanike Deceptiona donosi i razrađeniju uporabu dvaju likova. Priča postaje zanimljivija kako serijal odmiče a završetak mi je malo iznenađujući ali dobro zatvara priču. Grafika i glazba također postaju bolji kroz igre, ali u Convergenceu i Deceptionu portreti likova tijekom razgovora znaju biti čudni. Jedina zamjerka koju bi dao je da sam znao zapest jer nisam primijetio neku sitnicu koja omogućuje daljnji napredak kroz igre. Najčešće se radi o predmetima koji na prvu ne izgledaju važno te ćete misliti da se radi o dijelu kulise.
Solidan serijal sa zanimljivom premisom i dobro odrađenim zagonetkama.
Industria (PC) – FPS u kojoj preuzimate ulogu istočnonjemačke znanstvenice koja tijekom pada Berlinskog zida kreće u potragu za svojim ljubavnikom/kolegom koji je nestao tijekom provjere ATLAS-a, njihovog projekta, te putem njega završi u alternativnoj dimenziji u kojoj se ljudi bore protiv robota.
Industriu je najlakše opisati kao low budget Half Life 2. Na početku birate između normalnog i hardcore moda, a razlika je da u potonjem imate manje municije te morate ručno sejvati na određenim lokacijama. Idete kroz linearne nivoe kroz grad s arhitekturom iz početka 20. stoljeća, priča se pretežito prati iz prvog lica, borite se protiv različitih robota s malim ali praktičnim arsenalom. Počinjete s pijukom, a ostatak arsenala čine standardna FPS oružja: pištolj, automat (Uzi, MP5, itd.), sačmarica i snajper. Nivoi nisu potpuno otvoreni ali imate zabačene kutke gdje možete naći zalihe ili dokumente koji objašnjavaju priču.
Grafički, igrin umjetnički pravac najviše inspiracije vuče iz HL2 i Bioshocka. Zvučni efekti su solidni, ali soundtrack se ne ističe previše.
Ok naslov, ali više daje dojam prototipa nego cjelokupne igre.
Prošli tjedan se igralo:
Super Fancy Pants Adventure (PC) – Peti dio platformerskog serijala u kojem igrate kao jednostavni čovječuljak s upečatljivim hlačama. Prva dva sam kratko igrao na Internetu kad su bili friški pa sam sa SFPA odlučio to ispraviti.
Srž gameplaya je čista platformerska petlja. Jurite kroz razne nivoe od točke A do B, skupljate novčiće koji vam obnavljaju zdravlje i daju dodatne životu te tamanite živine koje su vam na putu. Naglasak u SFPA je stavljen na brzini i zamah, ali ne ide prebrzo kao u Sonicu već stignete reagirati. Kako igra odmiče, otvara vam se mogućnost kupovanja nadogradnji s novčićima i nalazite vrata koja vode do izazovnih sekcija čiji prolazak vas nagrađuje kozmetičkim predmetom (novi šešir ili boja hlača).
S vizualne strane, SFPA je napravljena da izgleda kao nečiji crteži u bilježnici te kreativni dizajni likova i kvalitetne animacije doprinose tome. Soundtrack je baziran na akustičnoj i električnoj gitari, prolazi kroz par žanrova te da dobro prati stvari koje se događaju na ekranu.
Par zamjerki bi mi bile da su kontrole preosjetljive te da su segmenti gdje se vozite na olovci kroz crtež zbunjujući. Fancy Pants serijal ima donekle kultni status na netu pa sam se malo razočarao na gameplay. Dost je jednostavan, što nije problem, ali sam zbog statusa očekivao više. Ove godine bi trebala izaći kolekcija s prethodnim četiri naslova te će se eventualno isprobati.
The Sexy Brutale (PC) – Krimi avantura iz izometrične perspektive. The Sexy Brutale je vila/kasino čiji vlasnik je poznat po organiziranju velebnih balova pod maskama. Vi preuzimate ulogu jednog gosta na najnovijem balu ali ubrzo saznate da osoblje ubija pozvanike jednog po jednog. Nakon što uspijete spasiti jednog gosta, dobijete sposobnost vraćanja vremena te se tako nađete u vremenskoj petlji. Kako bi ste izašli iz nje, morate spasiti preostale uzvanike te saznate motiv iza ubojstava.
Nakon uvodnog dijela gdje dobijete moć premotavanja vremena, bačeni ste u predvorje vile i dobivate imena prvih osoba koje morate spasiti. Gameplay je koncipiran tako da istražujete različite odjele vile (kasino, sobe za goste, glazbeno krilo, itd.), prateći pritom ubojice i potencijalne žrtve kako bi ste saznale način njihove smrti te isti spriječili. Pošto ne možete biti u istoj sobi s drugim osobama (jer vas onda proganjaju više sile), morate špijuniranjem kroz ključanice odrediti položaj osobi te čuti potencijalno korisne informacije. Svaki dan počinje u podne i završava u ponoć te svaka osoba ima fiksiran raspored što vam pomaže u planiranju. Zgodna stvar je što na mapi možete vidjeti kada je koja osoba u određenoj prostoriji pod uvjetom da ste ju jednom spazili tad.
Nakon što spasite određene osobe, dobit ćete njihove maske koje vam daju nove sposobnosti i najčešće omogućuju pristup drugim dijelovima vile. Kako igra odmiče, otvaram će vam se putevi koji povezuju različita krila a time ujedno i brži prolazak kroz zgradu. Ujedno uz spašavanje gostiju, imate collectiblee u vidu karata za poker te pozivnice koje daju dodatne informacije o uzvanicima.
Prezentacijski, igra je odrađena vrhunski. Sam svijet izgleda kao šarolika kuća za lutke, likovi su detaljno modelirane i animirane karikature te je dobro balansirana atmosfera između vedrih i mračnih trenutaka. Soundtrack bi rekao da je najbolji dio igre te se pretežito sastoji od electroswing i jazz skladbi.
Kratka, ali dobra igra. Preporuka.
