Prošli tjedan se igralo:
Indiana Jones and the Fate of Atlantis (PC) – Ove godine sam pogledao prva tri Indiana Jones filma jer ih nikad nisam u cijelosti pogledao (izuzev Posljednjeg križarskog pohoda) i jer sam htio igrati igre bazirane na franšizi, a nisam htio ići na slijepo. Fate of Atlantis sam prvi put vidio kod frenda kod kojeg sam i vidio Doom II. Zajedno smo prolazili, igra mi je bila fora ali nismo daleko dogurali jer smo bili klinci i nismo puno razumjeli engleski.
Fate of Atlantis je point 'n' click igra smještena u 1939. godinu, godinu dana nakon Posljednjeg križarskog pohoda. Kao što se može skužiti iz naslova, radnja prati Indyjevu potragu za Atlantidom nakon napada njemačkog špijuna na svom faksu te silom prilika biva prisiljen surađivat s bivšom kolegicom koja je postala medij te je veliki zagovornik ideje da je Atlantida stvarno postojala.
Gameplay ne odskače previše od ostalih ranih LucasArtsovih avantura, ali ima dvije stvari koje FoA-u odvajaju od ostalih. Prvo, određeni elementi igre su nasumično određeni; pod tim mislim da neki dokumenti mogu imati drugačiji tekst te lokacija nekih predmeta je drugačija u svakom prelasku.
Drugo, veliki broj situacija možete riješiti na različite načine te se igra prilagođava shodno njima. Ako se tučete s likovima, igra će vam bacati više borbi. Ako ste skloniji rješavanju zagonetki, onda će te dobiti više njih.
Vizualno i glazbeno, igra crpi inspiraciju iz filmova. Pozadine su lijepo napravljene dok su likovi manje detaljni (što je razumljivo zbog tehničkih ograničenja) ali su dobro animirani. Glazbenu pozadinu čine MIDI melodije te je naravno prisutna glavna tema iz filmova i koristi se kao lajtmotiv u ostalim skladbama. S obzirom na starost igre, ugodno me iznenadila prisutnost glasovne glume.
Sve u svemu, dobra igra. Dojam mi je bio kao da igram Indiana Jones film, a ne igru baziranu na njima. Jedine zamjerke su mi dionice s raznim vozilima koje su nezgrapno napravljene.
Tembo the Badass Elephant (PC) – 2D platformer od Game Freaka (Pokemon serijal) i Sege. Shell City je pod opsadom zle Phantomske vojske i samo jedna osoba ju može zaustaviti: Tembo, bivši komando koji je ujedno i slon. Igri me prvenstveno privukla njena premisa a nije ni odmoglo to što su mi slonovi jedna od najdražih životinja.
Igra se sastoji od 18 nivoa podijeljenih na četiri zone, a primarni cilj vam je prelaziti nivoe kako bi ste došli do bossa zone, njega pobijedili i dobili pristup idućoj zoni. Uz to, svaki nivo (izuzev boss nivoa) ima sekundarni i tercijarni cilj u vidu ubijanja svih Phantomskih trupa na nivou te oslobađanja deset taoca. Sekundarni cilj vam je bitniji jer nekim nivoima možete pristupiti tek ako ste ubili određeni broj vojnika. Što se gameplaya tiče, rekao bih da je najbliže Donkey Kong serijalu. Dizajn nivoa mi je dobar, a njihova težina je raznolika: ima lagane nivoe, par teških nivoa dok je većina umjereno teško.
Vizualni dizajn igre se bazira na stripovima, što se vidi po dizajnu likova, uporabi različitih boja te uporabi onomatopeje. Npr. kada Tembo trči, pisat će uz njega BADABADABADABADA, kod eksplozija piše BOOM, itd. Zvukovno je igra ok; za Temba koriste očekivane slonovske zvukovne efekte dok ljudi se većinom glasaju vikom. Soundtrack je u redu, ali nije baš pamtljiv.
Dobra igra. Ne spada u vrh žanra, ali meni je bila šarmantna i zabavna.