Ovaj tjedan se igra(lo):
Chrono Trigger (PC) - Prolazi se sporije nego što sam planirao te mislim da sam došao do polovice igre.
Vidio sam Lavosov pad na planet te sam došao do kraljevstva u zraku. Impresije su iste kao i prošli tjedan; grafika i glazba su super, priča i likovi zanimljivi. Mislim da sam skupio cijeli party (?), gušt mi je igrat sa svim likovima i otkrivati kombinacije te imam slatke brige koga da stavim u ekipu (pretpostavljam da postoji savršena postava, ali zasad uglavnom rotiram). Jedino mi je čudno tempiranje animiranih sekvenci u igri (mislim da su prvotno ubačene u PS1 verziji); animacije se puste kod nekih skriptiranih događaja u igri, ali nakon animacije krene in-game animacija s istim sadržajem.
Ion Fury (PC) - Ion Fury sam planirao početi nakon Chrono Triggera ali sam krenuo ranije jer mi je trebala igra za pustiti mozak na pašu. Radi se o FPS-u od 3D Realmsa (izdavača Duke Nukem-a i Shadow Warriora) te prva igra u Build engine-u (Duke Nukem 3D, Blood, Shadow Warrior) nakon skoro 20 godina. Kao i ranije navedene igre, Ion Fury vuče inspiraciju iz određenog filmskog žanra te je posveta istom; u ovom slučaju se radi o distopijskom SF-u (Blade Runner, Demoltion Man, itd…). Radnja prati borbu između policajke i robotske vojske ludog znanstvenika koji pokušava osvojit Neo DC, ali kao kod većine starih FPS-ova priča nije toliko bitna. Ako ste igrali Duke Nukem 3D ili bilo koji FPS napravljen u Build engine-u, igra je čisti nostalgia trip; jurite po nivoima pritom ubijajući neprijatelje, razarate zidove i zgrade te skupljate ključeve kako biste napredovali do idućeg nivoa gdje sve ponavljate. S vizualne strane, igra izgleda dobro; nivoi su lijepi, teksture i sprite-ovi detaljni. Sound dizajn je također na visokoj razini, a soundtrack zvuči kao techno mixtape iz 90-ih. U odnosu na starije igre, nivoi su ovdje veći te međusobno povezani, poput mapa iz Half-Life-a. Prožeti su tajnama, a zgodna stvar je što prije prelaska nivoa igra javlja broj neotkrivenih tajni. Arsenal je standardan za FPS-ove te nisam našao neka luda oružja kakva su znali imati stariji FPS-ovi, ali je fora da svako oružje (koje sam za sad našao) ima dva načina rada (npr. sačmaricu u igri možete koristiti kao sačmaricu ili bacač granata). Jedina zamjerka za sad mi je što su neprijatelji vizualno slični; ako vas gađaju iz daljine prije ćete skužiti koji je neprijatelj po oružju nego po izgledu. To se odnosi na ljudske neprijatelje; roboti su dobro dizajnirani. Igru ću igrati paralelno s Chrono Triggerom te mislim da ću obje završiti do kraja tjedna.
Iris & The Giant (PC) - Odlučio sam ju ostaviti na kompu, ali ima ulogu koju je igrao Audiosurf na starom mi kompu; igram ju kad me uhvati želja pa probam dva-tri runa pa sam miran tjedan-dva.
