The Legend of Heroes: Trails to Azure (PC)
Prošla je godina dana od kad sam ztavršio Sky 2nd chapter i još uvijek tvrdim da je to jedan od najboljih JRPG-ova ikad napravljenih. Igra za koju sam mislio da će falcomu biti nemoguće nadmašit koliko god da nastavka napravili. Iznimno mi je drago da mogu reć da je Azure na istoj razini, ako ne i bolji.
Azure nastavlja priču iznimno sporog Zeroa, na istoj lokaciji, sa istim likovima, ali puno bržim tempom. Čak se i u prvih nekoliko sporijih poglavlja osjeća rastuća napetost koja već polovicom igre kulminira u jednom od boljih događaja u serijalu samo da bi ga nadmašila nekoliko sati kasnije te nastavila istim ritmom do samog kraja i peterostatnog zadnjeg dungeona koji zaključuje Crossbell sagu. Ne želim ništa više reć o priči osim da je odlična i da je žalosno da još godinu dana neće bit službeno dostupna na engleskom jeziku.
Gameplay je sličan kao i u svim igrama do sada, uz sitne dodatke koji osvježuju već ustaljenu formulu. U Zerou sam se žalio da je igra prelagana i da ne uopće ne iskorištava sustav borbe kojeg su napravili. Mislim da je to i falcom shvatio i razina težine je kroz cijelu ovu igru nešto veća uz mogućnost da se ogledaš sa 3 opcionalna bossa koji stvarno izvuču maksimum iz igrača ako ih želi svladat.
Glazba je već standardno odlična. Uz uobičajeno vrhunske boss teme ugodno me je iznenadila lagana melodija koja prati prvi kišni dan u igri. U kombinaciji sa jednostavnim efektom kiše stvara sjetnu atmosferu koja u potpunosti mjenja doživljaj istraživanja grada na nekoliko sati.
Likovi su mi i dalje sitna zamjerka. Ellie i Tio u ovoj igri jedva da su dobile koju scenu, a Lloid mi je i dalje potpuno nezanimljiv, prvenstveno jer je napisan da od samog početka bude najbolji u svemu i nema apsolutno nikakvog napretka kroz obe igre. Randy i Rixia su zato odlično odrađeni, kao i veći broj sporednih likova te likovi iz sky-a koji se sada pojavljuju u manjim ulogama. Možda su mi očekivanja malo previsoka šta se toga tiče, ali u Sky-u su pokazali da mogu napisat likove na razini nekih fantasy serijala tako da ne mogu bit bar malo razočaran kad to nisu ponovili.
Nedostajat će mi Crossbell. Već 2 mjeseca šećem njegovim ulicama i pričam sa ljudima koji tamo žive. Nedostajat će mi te lokacije, ti likovi, ta rutina. Čudno je kako ti virtualna lokacija može prirast srcu. Nažalost, prije ili kasnije sve mora završit. Sljedeće godine hvatam vlak za Ereboniju u nadi da ću se jednom, makar na kratko, vratit u ovaj gradić.
9,5/10
