15 godina poslije zadnje kompletnog prelaska igre i ja sam zapanjen koliko se igra u nekim momentima još uvijek dobro drži. U mnogočemu je ispred svog vremena i tada uz HL2, Doom i Far Cry bila je apsolutno iznenađenje. Fizika onda za ne povjerovat, a i dan danas kada gledam s odmakom fizike, slow mo i atmosfera su nešto savršeno. Jednom sam je bio krenuo igrat, no koma mi je radila igra na modernoj konfiguraciji. No ovih dana se full zaželio te atmosfere, pa sam morao hrpu toga podesiti van igre kako bi mi ista radila kak spada. F.E.A.R. danas možda novijoj generaciji ne bi bio atraktivan, što zbog surovog level dizajna koji ne da nije maštovit, nego je naprosto odvratno ružan. Napucavanje je odlično i 15 godina kasnije izaziva jaw-dropping osjećaj. AI je brutalan i šteta što stvarno najmodernije igre pate upravo od apsolutnog pomankanja istog. Grafički igra kao što rekoh ne briljira dizajnom, no particle efekti, slow mo u kombinaciji s napucavanjem i dan danas prelegendarne sjene su jebeno nevjerojatne. I što je najbolje od svega te iste sjene tvore tako jebenu atmosferi i ključan su elemenat imerzije koje se ni najbolji horori nebi posramili. Način koji AI od NPC-a reagira na mene je van svake pameti. Neki dan sam hvalio Killzone serijal kao igre s najboljim AI-em u žanru, no ovaj iz "straha" ih pojede samo tako! Flankiranje, skakanje kroz prozor usred akcije i sakrivanje, pucanje iz zaklona; fakat tog danas više nema! Kako sam odigrao ovu igru u 2021. godini stvarno nezz jel bi volio ovakvo nešto odigrat u novom ruhu; mislim da bi ne moguće bilo dostić level kvalitete ove igre, a da se uvedu neke modernije mehanike. Iako nastavci imaju svoje prednosti i u nekim stvarima su još bolje, originalni F.E.A.R. je najbolji u serijalu bez ikakve dileme.
Uključiti slow mo kada NPC baca granatu je neprocjenjivo iskustvo. Bez slow motiona igra je suludo teška i sve osim brze smrti je jednostavno splet okolnosti i dobrog skila te sreće. Slow mo nije ovdje samo u službi da olakša igru, nego je upravo on seller ove igre što kroz vizuale koji tu briljiraju, što zbog kohezije zvuka i same satisfakcije kako sam najveći badass u igri. Osjećaj nadmoći u igri je prejeben. Ono što sve to podiže na nevjerojatan po meni ne ponovljiv nivo, je distrukcija svega oko nas, od zidova, vrata, prozora i ostalih stvari. Hit detekcija je savršenstvo, pogotovo za 2005. godinu. Potrudio sam se sjetit koja igra ima slično napucavanje ovome i jebeno se ne mogu sjetiti apsolutno niti jedne igre. Čak i van slow mo refleksa particle efekti od pucanja izgledaju bolesno dobro. Još da se jednom vratim na genijalnost AI-a. Kada sam još u fazi da me nitko ne primjeti u prostoriju ulazi 7-8 NPC-eva i kada me prvi primjeti, odmah taj prvi javlja svima da sam uočen i tu nastaje show, jer svaki NCP ima totalno nezavisne kretnje i odluke. Nije da svi pucaju iz zaklona, ili da trče prema meni, ne. Jedan puca iz zaklona, jedan skače preko stola, drugi kroz prozor druge prostorije, treći me napada, trojica flankiraju, ali iz različitih pozicija, apsolutni jebeni gamechanger. Horor elementi igre su me ubijali kao i tada dok sam ju prvi put igrao. Atmosfera JEBE sve ikad. Alma je remek djelo Monolith Productionsa. Skoro sam zaboravio na cloakane assassine koji su prava napast i jedni od najboljih neprijatelja u svim igrama ikad. I da da rezmiram. U nekim segmentima, ovoj igri se ništa nije približili u više od 15 godina; da toliko je jebeno dobra. Ako je tko preskočio ovo remek djelo, neka to obavezno ispravi.
