Zero Escape: Virtue's Last Reward(PS4)
Natavak od 999 koji je po svemu gori od originala. Tri put duža priča sa jako puno ponavljanja i bez atmosfere i napetosti koju je imala prva igra. Neke rute sam baš preko volje odigrao samo da vidim kraj što baš i nije dobar znak za visual novel. Grafički mi je isto igra gora, zamijenili su 2d spriteove za iznimno ružne 3d modele te je lokacija na kojoj se igra događa sterilna i dosadna. Kontrole isto nisu najbolje prilagođene za PS4 i vidi se da je na nekim zagonetkama stylus samo mapiran na analog bez razmišljanja kako će to funkcionirat na kontroleru. Ako netko planira igrat, prijenosna verzija ili možda PC su svakako bolja opcija.
6,5/10
The Legend of Heroes: Trails in the Sky(PC)
Nakon nekoliko godina slušanja o tome koliko su igre dobre, konačno sam popustio i počeo serijal. Već me je prvi nastavak oduševio i uvrstio se na lisu meni najdražih JRPG-a. Rijetko koja igra dobije priliku da posveti toliko vremena worldbuildingu. Već nakon 40-ak sati u ovom nastavku imam jako dobru sliku o svijetu u kojem se radnja dešava te o ljudima koji u njemu žive. Znam da to neće svakome bit zanimljivo, ali igra skoro da i nema nebitnih npc-ova. Nakon svakog događaja u radnji, svaki pa i najmanje bitan lik ima novi tekst kad razgovaraš s njime. Nekad pričaju o trenutnim događajima, nekad o politici, prošlosti, a nekad jednostavno o sebi i svojoj obitelji ili susjedima. Više znam o trgovcu u Rolentu, ili o voditelju hotela u Ruanu nego o glavnim likovima nekig drugih igara istog žanra. Ta posvećenost detaljima je još očitija kod glavnih likova koji su mi svi prirasli srcu do kraja igre, pogotove Estelle koja mi je postala jedan od, ako ne i najdraži protagonist u bilo kojoj igri.
Ne želim ulazit u detalje o priči, već ej netko napisao podužii post na tu temu u odgovarajućem topicu, ali mogu reći da počne jako, jako sporo da bi se na kraju sve kockice posložile i stvorile odličnu završnicu i cliffhanger zbog kojeg samo čekaš da upališ drugi nastavak.
Gameplay je standardni rpg na poteze sa random encountrerima i iako ne posebno inovativan, dobro odrađuje svoju ulogu i nije mi dosadio prije kraja. Razvoj likova se bazira na sustavu vrlo sličnom materijama iz ff7 uz to da se kombiniranjem različitih elemenata kristala dobijaju različiti spellovi. Sve je jako dobro objašnjeno u guide u samoj igri i nije se uopće teško snać.
Glazba je odlična, što je uobičajeno za žanr. Uživao sam od prvih taktova openinga koji odmah postavi visoka očekivanja do kraja creditsa, a nekako su mi najbolje u sjećanju ostale Sophisticated fight, odlična battle tema i A Cat Relaxing in the Sun koja svira u svim mirnim zonama. Whereabouts of Light je van konkurencije jer je vjerojatno najupečatljivija svima koji su upalili nastavak nakon kraja ove igre.
Grafički, igra je kvalitetom negdije između ps1 i ps2, što sam i očekivao, ali sviđaju mi se portreti likova, te spriteovi i emocije koje su pomoću njihovog kretanja i varijabilnih text boxeva uspjeli prenijeti. Ono šta nisam očekivao je hrpetina bugova od koje pati pc port. Velika je šteta da dio ljudi neće igro odigrat jer im se svako malo ruši. Da se podesit, ali zahtjeva puno više truda nego bi trebalo bit potrebno za port 15 godina stare igre.
Čak i uz to, ne mogu ne preporučit igru svakome tko ima i najmanji interes za JRPG igre. Šteta bi ju bilo propustit.
9.5/10
