Metro Exodus - audiovizualna poslastica. Grafički jedna od najimpresivnijih igara koje sam igra, na momente skoro pa fotorealizam. Ni muzika ne zaostaje, pogotovo u zadnjem segmentu igre. Dizajn svita također ekstremno jak, baš ga je gušt istraživat i kopat po raznim ruševinama. Imam taj neki fetiš na improvizirane nastambe u postapokaliptičnim scenarijima, a ovde je toga bilo koliko oćeš. Sve to skupa stvara vrhunsku atmosferu koja je meni uvik i definirala ovaj serijal, mada mi se čini da je po tom pitanju Exodus možda, samo možda, i najslabiji nastavak. Možda sam i jednostavno kroz vrime previše uzdiga prethodnike u glavi, ali jbg onaj grad duhova iz Last Light npr mi je jedno od najupečatljivijih iskustava u gamingu pa je ljestvica bila visoko postavljena. Ovde sam sličan moment ima tek pred sam kraj igre u jednoj fantastično odrađenoj sceni koja će također dugo ostat sa mnom. Zapravo tek taj zadnji level ima pravi Metro feel, šta zbog settinga a šta zbog linearnosti koja mi je u jednu ruku ipak falila ostatak igre.
Otvorenije mape i raznolikost su, ka i obično, dvosjekli mač. Da, gušt ih je istraživat, ali isto igra zbog toga gubi na tempu, intenzitetu i efektivnosti u odnosu na prve dvi igre. Borba nit smrdi nit miriše, osobno mi ovde stealth pristup više odgovara i koristija sam ga koliko god sam moga. Melee je doduše katastrofalno napravljen, bolje da ga nisu ni stavljali. Survival elementi i craftanje mi se sviđaju. Animacije vađenja i spremanja ruksaka su neobično zadovoljavajuće.
Priča mi nikad nije bila glavni adut ovog serijala, ali čini mi se da mi je prije bila bar donekle zanimljiva. Moguće je da je problem i u tome šta smo već upoznati s najinteresantnijim elementima i raznim anomalijama ovog univerzuma. Ali ovde je i previše razvodnjena radnja i zapravo mi je daleko najzanimljiviji dio bija susretanje raznih frakcija i kako preživljavaju u ovom svitu, mada mi nijedna od tih zajednica nije izvedena do kraja baš kako triba. Šta god valja kod likova je ubijeno sa vjerojatno najgorim voice actingom ikad i činjenici da zbog mutavosti protagonista svi drže preeduge monologe koje mi se često jednostavno nije dalo slušat. Stvarno žalim šta nisam skinija verziju i s ruskim glasovima, da jesam definitivno bi brzo pribacija na njih. Međutim u principu mi se svidilo šta ima downtime u vlaku između regija, uvik volim kad to igre rade. Pogotovo jer interijer vlaka ima baš homey ugođaj da se poželiš samo zavalit u kabinu i ostat tu.
Ali da, priča i pogotovo voice acting mi na žalost spadaju u minuse igre. Mislim da bi možda bilo bolje da su uzeli TLoU pristup di isto migriramo iz lokacije u lokaciju ali u linearnijim okruženjima. Ne znam. U svakom slučaju, ovako se po meni Metro Exodus igra primarno zbog atmosfere i upijanja vrhunski kreiranog svita. Ka šta sam reka, poslastica za uši i oči, ko to traži neće se razočarat.
Godinu najvjerojatnije zatvaram s Kingdom Come: Deliverance.