Pillars of Eternity je skoro pri kraju. Iako sam dvaput već prešao igru, jednom s White March ekspanzijama, i dalje je potrajao prelazak. 110 sati i još nekoliko questova ostalo. Na stranu ponekad nezgrapan pristup pripovijedanju i slabiji sistem borbe, riječ je o RPG-u i pol. Jedva čekam bacit se na dvojku, no pričekat ću prvu veću zakrpu početkom lipnja.
Da to čekanje skratim sam krenuo s Tyrannyjem i igra je stvarno zabavna. Malo siromašnija od Pillarsa, a pod time mislim na veličinu zona, ali tek sam na kraju prvog čina, tako da me čeka još dosta igranja. Apsolutno me oduševilo koliko se razgovorom u igri može postići i izbjeći sukobe ili doći do cilja puno brže nego da nemam dovoljan skill da izvedem neku provjeru. Odigrat će se brzo.
Nisam igrao dialogue-heavy RPG od Witchera 3. Na njemu sam shvatio koliko su ti dijalozi trivijalni i nebitni za išta osim za “hrrrr imamo 500 tisuća stranica skripte napisano za ovu igru” hvalisanje. Koga boli briga zašto je zadnjih 13 godina bolje nego za vrijeme vladavine kralja Trpimira iako je lov riba otežan zbog prisutnosti babaroge pa bi ju trebao ubiti tako da selo može malo više ribe uloviti. Zašto je bitno napomenuti da te se cijelo selo odreklo jer si peder pri prvom poslovnom susretu na kojem se dogovaramo da ti moram pokupit kožu 3 divlje svinje?
Zamisli da se upoznaš s nekim u stvarnom životu i za 5 sekundi ti počne pričati takve pizdarije.
Meni nije nimalo trivijalno. Witcher 3, Fallout, Mass Effect... Da ne nabrajam dalje. Sve su to igre koje upakiraju jednostavne zadatke u neku pričicu. Osobno mi puno znači jer me puno bolje uvuče u svijet od tipičnog: "Odi do točke A. Vrati se s B. Bok."
To što je tebi trivijalno i nebitno ne znači automatski da je riječ o hvalisanju, nego da nije za tebe. Postoji puno igara koje bi ti bolje legle ako nemaš strpljenja za tekst. Ako ti je u Witcheru to smetalo, stvarno ne znam što bi tek rekao na Pillars of Eternity ili Divinity 2.
