"Don't mess with witch!"
Napokon sam završio igru. Zainteresirao sam se za naslov još od onog kratkog demoa koji se nalazi u trojci. Nešto u vizualnom stilu, nešto u samoj atmosferi, u poprilično jednostavnim mehanikama me oduševilo. Taj bajkoviti šarm me uhvatio od samog početka i držao do samog kraja.
Bayonetta je, kako već svi znaju, serijal koji u prvi plan stavlja neprekidnu akciju. Još je prva igra definirala tu značajku a svaka nova igra ju je i potvrdila. Uglavnom su priče bile bazične, toliko sulude da bi ih se sa zanimanjem pratilo samo zato da vidimo koliko daleko ta ludost može ići. Stoga je priča često ostajala zatrpana pod lavinom bjesne akcije, besmislenosti i over-the-top sekvenca. U tom procesu često bi nam promakla glavna tema koju ovaj serijal pokušava prepričati – ljudskost. Priča Bayonette se uvijek svodila na to što znači biti čovjek, a Origins to itekako potvrđuje.
Zašto sam odmah počeo pisati o priči, u tekstu o Bayonetti, pitate se? Upravo zato što je priča možda i najvažniji segment Originsa. Ovo je priča o ljudskosti, prijateljstvu, odanosti i povjerenju. Sa dozom dječje zaigranosti, naivnosti i iskrenosti. Glavna premisa igre je Cerezina privrženost majci kao i njezino nastojanje da majku spasi iz okova tame koji su ih zauvijek odvojili. Njezina iskrena, dječja želja, bila je dovoljna da Cerezu gurne u ponor iz čijeg se čvrstog zagrljaja nikada neće moći spasiti. Otisnuvši se u ovu nepredvidivu ali uistinu divnu avanturu kroz Avalonsku šumu Cereza shvaća što znači odrasti, što znači biti čovjek i naposljetku, što znači biti Umbra vještica. U toj joj se avanturi (sasvim slučajno) pridužuje demon Chesire, kojeg (sasvim slučajno) uspijeva prizvati i zarobiti ga u svojoj najdražoj igrački iz djetinjstva. Uz obećanje kako će ga sigurno vratiti u Inferno (jednom kada otkrije kako), ovaj se pomalo čudnovati tandem otisne u avanturu koja će ih zauvijek promijeniti.
Vidjeti Cerezu kako postepeno stasa u Bayonettu bilo je uistinu čarobno i čudnovato iskustvo. U početku plačljiva, nesigurna i zaigrana Cereza postaje opreznija, hrabrija i odvažnija. Njezin odnos sa Cheshireom se također razvija. U početku nepovjerljiv, bahat i egoističan Chashire se razvija u pravog suputnika i partnera. Priča je briljantno osmišljena, ispričana i realizirana.
Igrajući igru sam čak nekoliko puta jednostavno stao i nastavio se diviti vizualnom stilu koji igra nosi. Storybook vizuali su pun pogodak za igru koja želi ispričati sam početak ove grandiozne sage. Svijet koji se krećemo izgleda poput prave bajke, dok se u daljini prelijevaju boje, začuje se huk hladnog okrutnog vjetra dok se u daljini čuje pomahnitali smijet vila koje samo čekaju da zgrabe Cerezu i zauvijek zarobe u svojim mračnim čarolijama. Atmosfera naprosto pršti iz svake pore. Zbog vizualnog stila često puta se zna dogoditi da zaboravimo kako je Bayonettin svijet poprilično mračan i brutalan, pa nam igra svako malo daje do znanja da ovo možda i nije obična bajka sa sretnim završetkom i da će se Cereza, želi li ostati živa, morati boriti na sve moguće načine kako bi u tome i uspjela.
To nas dovodi do sljedeće, vrlo bitne, komponente ove igre – gameplay, odnosno combat. Bitno drugačija od bilo čega što je serijal dosad ponudio Origins se ipak plasira vrlo visoko po pitanju kvalitete same borbe. Ovog puta možemo napadati samo uz Cheshireovu pomoć dok je Bayonetta zadužena kako bi pomoću svoje čarolije zarobila protivnike te na taj način omogućila svom suputniku brže i efikasnije napade. Ono što izdvaja igru je istovremeno upravljanje sa dva lika. Sve Cerezine akcije su vezane uz lijevi, dok je Cheshire vezan uz desni joycon. U početku kontrola može biti problematična no jednom kad se stekne navika stvari postaju kudikamo jednostavnije. Recimo, dok Cheshire bijesno udara, kako i priliči demonu, Cereza će morati vješto izbjegavati protivničke napade i njihove greške upotrijebiti protiv njih samih. Cheshire na raspolaganju ima dvije akcije – obični i specijalni napad. Obični napad daje nam mogućnost slaganja (bazičnih) combo udaraca, dok je specijalni vezan isključivo za element kojim je Cheshire u danom trenutku opremljen. Jednom kada Cheshire ovlada spomenutim elementima borba se produbljuje na razne načine. Moći će savladavati protivnike puno efikasnije i brže te uništavati njihove barijere i ostale prepreke koje postavljaju pred naše junake. Upotreba elemenata nije vezana isključivo za borbu već služi i za rješavanje raznih zagonetaka ili pak raščišćavanje puteva kojima prije nismo mogli kročiti. Na raspolaganju su nam četiri elementa – wood, stone, water i fire, uz, naravno, onaj osnovni, darkness. Šuma kao takva je međusobno povezana, pametno osmišljena i prepuna sitnih detalja i tajni koje samo čekaju da budu otkrivene.
K tome, određene sposobnosti naših junaka možemo dodatno poboljšati kroz skill tree, pa će tako Cheshireovi napadi postati još ubojitiji a on izdržljiviji ili će se pak Cerezina magija puniti brže te će moći zarobljavati veći broj protivnika. Jednom kada igra krene i počnemo se razvijati igra sve više počne ličiti na na nešto što ima puno pravo nositi ime Bayonetta. Posljednje dionice igre stvarno mogu s ponosom nositi ime ovog serijala pružajući apsolutno divlje (i divne) akcijske trenutke, na koje smo i navikli igrajući serijal.
I to nas dovodi do sljedeće stavke, a to je istraživanje. Svijet oko Cereze naprosto je živ. Od sitnih detalja poput maženja životinja, leta ptica, piskutavih glasova pobješnjelih vila, na svakom se koraku nalazi nešto novo, nešto što dokazuje da je ovoj igri posvećena izuzetna pažnja i ljubav. Kroz šumu su raspoređeni dimenzionalni procjepi, vrata koja vode u svijet začaran vilinskom čarolijom. Zamjenjujući klasične challenge portale iz serijala, Tir na nÓg, kako im je ovoga puta ime, najčešće predstavljaju prepreku u obliku kakve kreativno osmišljene zagonetke gdje će Cereza i Cheshire morati raditi zajedno kako bi savladali prepreke pred njima. Izazova ima svakakvih oblika, od klasične akcije, preko vremenski ograničenih jurnjava do zanimljivih zagonetaka koje će testirati osnovne mehanike igre. Nadalje, Cereza će, uz pomoć svoje magije i (naravno) plesnih pokreta, moći utjecati na određene objekte i floru šume. Ta mini igra se sastoji od pravovremenog tiltanja sticka i mogu reći kako je izuzetno zabavna te razbija monotoniju koju bi puko istraživanje moglo donijeti. Naravno, igre je poprilično user friendly pa se spomenuta igra može potpuno isključiti (kao i mnoge druge komponente) no takvo što umanjuje ukupan dojam igre i smatram to velikom greškom.
Odvojio bih trenutak kako bih izdvojio jedan vrlo važan element svim igara Platinum Gamesa, nešto u čemu imaju apsolutnu konstantu i nikada nisu pogriješili. Ne ne radi se o combatu već o glazbi. Odigrao sam skoro sve Platinumove igre (one koje nisam sam preslušao) i sa sigurnošću mogu reći kako Platinum u svojim redovima ima neke od najboljih kompozitora. Soundtrack Originsa je uistinu bogat. Od laganih taktova klavira do epskih borbenih tema, novi aranžmani nekih već poznatih skladbi iz serijala pridonose karakteru igre i podsjećaju nas da ipak igramo Bayonettu. Posebno su upečatljive skladbe vezane uz samu šumu. Savršeno dočaravaju taj whimsical feeling koji se provlači kroz igru. Uz to, voice acting je apsolutno savršen.
Origins je odmah stekao posebno mjesto u mome srcu i podsjetio me na dvije stvari. Prva je to da Hideki Kamiya, kada to želi, može biti prvoklasni storyteller. Njegove priče su načelno dosta jednostavne ali su isprepletene ljudskom emocijom i jednosatvnošću, noseći nešto nalik na dječju zaigranost, čak i iskrenost.
A druga je, Okami! Prvo zbog vizualnog stila, a zatim i zbog fantastične priče. Nisam ni sanjao da će Origins zapravo postati spiritualni nastavak Okamija, ali dogodilo se. Priča, emocija, živopisni likovi – sve je ovdje. Naravno u nešto manjem obujmu i bez grandioznosti, uz nešto jednostavniju priču.
Ova igra ima sve, i u toliko malo je pokazala toliko puno. Ujedno je postala i jedna od najkreativnijih igara Platinum Gamesa. Pažljivo balansirajući između čiste akcije i emocijom nabijenih trenutaka, ovo je prvoklasno iskustvo za svakog ljubitelja Bayonette.
