Kad preneseš dešavanja iz knjige na filmsko platno, ne možeš prenijeti ni pola radnje i atmosfere kao što to knjiga može prenijeti. Gledanjem ove serije, dobio sam isti dojam.
Ne može niti jedno filmsko platno da dočara radnju, atmosferu i svu tu ljepotu kao što jedna igra može dočarati. Doživljavaš karaktera svojom interakcijom u njegovom okruženju. Dat ti je na izbor da se svojom maštom, vještinom i inteligencijom najbolje izboriš sa onom situacijom za koju ti smatraš da bi bilo najbolje, generalno kao podstrijek vlastitog odabira tijeka dešavanja koje bi riješio u pravom životu. Postavljaš se na mjesto protagonista, i kroz interakciju doživljavaš tijek dešavanja. I kad pogledam filmski prikaz nečega što sam "doživio" interakcijom putem video igre, shvatim zašto filmovi/seriju ne mogu prenijeti toliku količinu emocija i dešavanja/radnje. Jednostavno nemaš toliki osjećaj privrženosti. Sudbinu Joela u seriji je doživio Pedro Pascal, a sudbinu Joela u igri sam doživio ja.
Ujedno sam upravo zbog toga i neizmjerno sretan, jer su igre nezamjenjiv dio mog života. Sa dobrim razlogom.
