Volim biti u nekom virtualnom strahu i da me igra drži u što većem. Volim zato i SH. On pak izaziva drugačiji strah od RE kod mene.
Taj SH sa sobicom igrao sam samo početke, bilo mi je tad nezanimljivo kao prvo opet to jebeno iz prvog lica a i zbog monotone i klaustrofobične situacije iako mi je taj koncept zanimljiv u filmovima pa volim takve i pogledat.
Naprosto kod SH4 htjeli su igrača stavit u što bolju ulogu glavnog protagonista iz igre a to su mogli najbolje da nas stave u FP i da vizualno naglase taj famozni izlaz sa lancima ali i ostatak apartmana. Od prvih 4 SH-a daleko mi je najbolji naravno SH1 a odmah do njega SH2 a još malko dalje i SH3.
Što se tiče Downpoura, on je odlutal sa SH atmosferom malo predaleko. Team Silent dok su bili u igri napravili su dobar posao sa prva tri i taj famozni konceptualni SH4: The Room a nasljednici serijala trebali su nastavit ići tim putem ili ga ugasit skroz.
Ostale SH-ove nisam ni igral zbog tehničkih razloga a znam da nisam ništa bitnog propustil.
