sanzo Došao do cosmo canyona,
Peak environmental design!! Volim tu lokaciju previše. Tek u trećem dolasku u grad sam skužio da postoji bar/klavir . . . lol
Ako si gledao Advent Children (i važnije: ako ga se sjećaš), postoji jedna poslastica u Cosmo Canyon-u koju moraš otkriti, a koja me raspametila.
Btw, upalit ću sebi taj film kad budem u post-game-u grinda ili nešto. :3 Fali mi to razdoblje AC-a; budi nostalgiju . . .
sanzo nadam se da je stol postavljen za pečenu kokoš. Najgora mini igra do sad, ali bar ima zadovoljavajuć kraj.
Kraj tog SQ-a i game over muzika nakon šta se kokoši zakolju . . . 😭 
.
sanzo Gongaga kao zona je najljepša do sad, ali naporna za navigiranje. Baš fali sustav penjanja ko u zeldi da ne moraš tražit 15 min kako doć do lokacije koja je 3 metra od tebe, ali je između zidić preko kojeg cloud ne može skočit.
Sonic Adventure vibra lmao. Meni je Gongaga ekstremno dobra lokacija uz jednu od najdražih igrinih glazbenih kompozicija. Chill na kvadrat. Ali . . .
Mogu skužit i razumijem razdvojenost mišljenja po pitanju Gongage i navigiranja na spomenutoj lokaciji. Može bit love-hate, definitivno. I sam sam bio podijeljen u početku. S jedne strane, prilično je zafrkano kretati se područjem, ali s druge strane—zamršen i kompliciran teren pristaje samom biomu i daje karakter igri. Kad sam organski počeo slijediti rijeku kako bih se orijentirao, moja imerzija je odletila u orbitu.
Poslije je većinu toga jednostavno lako za istražiti. Jastučići s gljivama definitivno mogu biti zbunjujući kad se prvi put susretneš s njima, . . . i možda je do načina na koji sam očistio mapu—ali, ja sam te gljive morao koristiti u doslovno četiri navrata gdje je i sama poanta bila da su one oblik zagonetki i nakon toga poslije fast travelaš di oćeš.
Ali ono šta sam zapravo htio reći i što sam čekao da završiš je cijela sekcija u reaktoru. All timer (jedan OD) moment za mene. Cijela akcijska sekvenca u Gongagi je Mt. Everest gaming set-piece-ova.
Gongaga je ujedno i moment kad se stvari po pitanju priče napokon pošteno zakuhaju, šta me dovodi do jednog od svojih posljednjih dojmova i status update-ova prvog playtrough-a. (DA. JOŠ NISAM GOTOV. 🤡)
Bespredmetno je uopće pričati jesam li svojim načinom igranja ove igre uništio tempo i strukturu cjelokupnog iskustva, jer: JESAM lol, ali nije mi žao, dapače. Samo . . . možda sam ipak trebao nagazit po gasu u tom trenutku story wise (nije da sam doživio ikakav burnout ni u jednom trenutku; NE DAJ BOŽE!!), jer od tog momenta, pa nadalje . . . svaki put kad bih počeo igrati, uzdahnuo bi i pitao se ide li sada “Jedem Povrće” sesija u kojoj MORAM obaviti sve SQ-ove i sadržaj OW-a ili mogu bez pribora za jelo zaskočit taj jebeni odrezak mesa (čitaj: PRIČA (s kojom se neizmjerno dobro zabavljam)).
Da se razumijemo: OW i SQ stvari ove igre nisu loše ni u kojem slučaju, ali kada priča ima određeni momentum, previše je čudan osjećaj pauzirati sve da bi radio hrpu “nebitnih” stvari.
Isto tako mi je jasno da je to MOJ problem, ne IGRIN.
Jedna je stvar odigrati određeni dio sporednih stvari i uživati u njima (većina sporednih stvari i je usko povezana sa glavnom pričom), ali sasvim druga je stvar odbijanje ulaska u trinaesti chapter, jer se sat vremena boriš sa Sephiroth-om u 3D Brawler-u ili beštimati na sva zvona porodicu dizajnera CACTUAR CRUSH mini-igre (na HARD ni manje ni više!!) sa Aerith u glavnoj ulozi. LMAO
Padobran s kojim iskačem iz aviona je sljedeći (i o ovome planiram napisati PUNO VIŠE jednom kad završim igru): sve sporedne stvari Rebirth-a su legendarne u neku ruku, iznimno su inteligentno realizirane i puno stvari OW-a je dobar izgovor za igranje sa igrinim sustavima i mehanikama, te za istraživanje prekrasnog svijeta i prostora kojeg su dizajnirali, ALI . . .
SKORO SVAKI PROTRELIC QUEST JE STIGAO RAVNO IZ PAKLA. LMAO
(Netko je ovdje pisao o slabim nagradama za postignuća u igri (kao, nema smisla ništa raditi, ne isplati se). Protorelici su dokaz za suprotno. Ako si se spreman namučiti, zauzvrat dobijaš jedne od najboljih animacija u igri i neke prilično emotivne narativne niti i developmente određenih charactera. To je NAGRADA u mojoj bilježnici.)
Post Scriptum:
Znam da smo svi ovde odigrali OG VII, ali . . . možda ipak nije fer da samo tako spojlate twist kod Red-a. To je prilično velika stavka njegovog karaktera i obrat kojeg je cool vidit i doživit sam.
Ok, idem završit igru, pa se čujemo. Nadam se da ste spremni svi.
