Meni je apsolutno nezamislivo da pod stare dane ne radim ništa. Ok, sigurno ću usporiti tempo, no ne vidim da će me poduzetnički duh napustiti samo tako. Jednostavno ne percepiram rad kao “posao kojeg moraš raditi da bi preživio u gorem, priuštio gluposti u boljem slučaju”, nego kao aktivnost s kojom gradim svoje vještine (kao u RPG igri) i koja će me dovesti do nekih ciljeva za koje me baš zanima ako ih mogu realizirati. Ne znam, trenutno mi vrlo često radni dan počne ujutro u 7h i završi navečer u 20h. Nije mi teško, izuzev toga da nisam više s malim, no fleksibilan sam pa ću i to nekako uskladiti. Novac i ostalo materijalno što dođe samo bude onda posljedica tih realiziranih ciljeva.
Mislim da je ključ u životu da se čovjek makne iz te filozofije “radim za crkavicu i još dva posla da bih preživio” - istražiti sebe i ono što te uveseljava, nadograditi vještine da bih nekome stvorio dodanu vrijednost, naučiti sebe prodati (poslodavcu / klijentu), biti ponizan, odvažan, radoznao i izuzetno open-minded prema novim idejama / tehnologijama / ljudima / whatever. A ključ svega je jaka (samo)disciplina. Jebeno je teško, no dugoročno kudikamo bolje od okrivljavanja svega i svakoga za vlastite probleme.
