Kada je prije 8 mjeseci otkriven prvi puta XC3 i gledajuci ga uzivo, nisam mogao vjerovati svojim ocima, a ni emocije sakriti, pogotovo jer je odmah receno da izlazi ove godine.
Osobno volim tu praksu najavljivanja igara kad im je izlazak u blizoj buducnosti, nego kad se igra najavi pa moras cekati godinama njen izlazak uz masu odgoda i polako gubljenja hype-a oko iste.
Rijetko me vise najava neke igre moze uzbuditi, pogotovo do te mjere da osjetim toplo oko srca, ali Xenoblade serijalu to uspjeva uvijek iznova i zadnji puta kada sam to osjetio je bilo kod najave XC Definitive Edtion, remastera/remakea igre iz 2011. i meni jedne od najdrazih igara opcenito.
Razloga tome postoji vise. Samo neki od njih su fantasticni svijetovi u kojima ostavljamo stotine i stotine sati. Ako su XC i XC2 imali top tier mapu i dizajn iste tj svijeta, onda XC3 ima nesto sto bi na toj skali obislo cak i taj tier.
Apsolutno najbolji svijet po mojem skromnom misljenju koji sam ikad vidio u jrp i on par sa npr Witcher 3.
Jedan od razloga su naravno likovi, kako nas party, tako i sporedni i Villaini. A oni su redovito, gotovo svi vrlo dobri do odlicni.
Zatim tu je maestralan soundtrack japanskog maestra Yasunori Mitsude i ekipe, a ono mozda i najbitnije u toj prici, a to je pisanje legende ove industrije Tetsuye Takahashia, covjek koji iza sebe ima rad na velikanima poput FF5/6, Chrono Trigger, Xenogears te Xenosaga.
Pa bilo bi vrijeme nesto reci o samoj igri. Ocekivanja su mi bila velika, ogromna, uvijek su takva od Xeno serijala i sa osmijehom na licu mogu reci da su ispunjena.
Dakle prica pocinje tako sto su dvije frakcije Keves i Agnus u beskrajnom ratu kojem se ne nazire kraj. Ratnici s obje strane zive samo 10 Terms ili nesto ekvivalentno nasim 10 godina, ali puno brze stare pa su tako u 10th Tearm zapravo izgledom negdje nasih 20 godina. Ako dozive 10th Term budu u prisustvu kraljice uz ceremoniju njima u cast poslani u raj.
Medjutim vecina nema tu ''cast'' jer ne dozivi tu starost vec skoncaju na ratistu i tada im cast odaju tzv. Off-seers (nasa dva main protagonista) koji ih na slican, ali bez ceremonije, posalju u raj.
Nacin na koji igra sama pocinje je fantastican, jedan od meni najboljih. Nema sporih uvoda, nema vremena za gubljenje, rat je na svim frontama i nakon prvih animacija, koje su maestralno rezirane, igra nes baca u sami rat i nakon kratkog tutoriala i kraja borbe uvidimo koliko ce ovo zapravo biti tmurna, tuzna igra, koja se bavi jednim od najtezih tema koje sam imao iskustva doziviti u nekoj video igri.
Dakle na samom pocetku imamo mlade osobe koje se radjaju samo s jednom svrhom - ratovanjem, a imaju svega dva izbora, da tragicno skoncaju ratujuci na bojistu ili pak nimalo manje tragicno dozive svoju 10. godinu u iscekivanju, opet, svoje neizbjezne smrti. Da bi bilo jos gore, pravih motiva za rat nema.
Na srecu, ili nesrecu nasi likovi ubrzo i sami shvate da taj rat nema smisla i da ne trebaju baciti u vjetar to sto im je malo od zivota ostalo i nakon sto spletom okolnosti dodju do rijetkih moci, odluce da ce ih iskoristiti na njabolji nacin koji mogu i pokusati ''izljeciti'' svijet.
Sami koncept je brutalan. A onda pocinjemo upoznavati nasih 6 party membera i njihove backstorys i kad se pitamo ne moze li gore, e pa njihove price nas uvjere da moze. Posebice se tu istice Mio. Ona je najstarija u grupi i za cirka 2 mjeseca ce doziviti starost kada je spremna za susresti se sa krajem svoga zivota. Neke od scena koje se bave njom i tom temom su toliko emotivno nabijene da sam gutao knedlu za knedlom i osjetio svaku njenu rijec i nesigurnost koju bih kod nje osjecao. Najbolje napisan lik u igri uzduz i poprijeko sa maestralnim voiceoverom i glumom.
Ono sto ova igra opet dobro radi je ljubav izmedju dva lika, naravno jedan od njih je Mio, a drugi Noah. Konacno da neka igra, pogotovo jrpg taj segment odradi dostojanstveno. Sitni dijalozi i trenuci izmedju njih dvoje su toliko emotivni, toliko bliski, a zbog svega sto se dogadja u njihovim zivotima, daleki. Ostatak casta je jako dobar takodjer, mozda najkompletniji main party cast ikada u jrpg, medjutim odavati detalje koje ih cine takvima bi bilo na stetu potencijalnim novim igracima.
Naravno ne mogu ne spomenuti side likove koji su vecina uradjeni zacudjujuce dobro i mislim da je Monolith na tom polju, kao i side misijama tih istih likova, digao ljestvicu jako visoko sto se tice jrpg-a, a i sire i osobno vec vidim kako cu sto svjesno sto malo manje svjesno buduce igre usporedjivati sa ovom kad se govori o side contentu. naravno ima tu i fetch questova, ali vise ne spadaju u istu kategoriju sa side misijama i opcenito mi se cine manje tedious nego u prijasnjim XC igrama.
Sto se tice main Villaina, tu imam jako dobre vijesti i malo manje dobre, jer naime jedan od Villaina je moguce u top 3 svih vremena u mojim ocima trenutno, dok je onaj glavni glavni, mozda i zbog ovoga prvog, podbacio i nije na visini zadatka i kvaliteti ostatka igre. Medjutim nekako sam, samom sebi cudjeci se, lako presao preko toga, valjda jer sam ionako vec bio devastiran dogadjanjima u igri i naravno krajem jer kraj mora biti dobar, a dobar je, jako, i kao i svaka XC igra ima poruku koju mozemo izvuci nakon igranja.
Spomenuti cu kratko combat koji je meni sasvim pristojan i evolucija je prve dvije igre. Pitak je, fluidan (dakle svih 6 likova je uvijek u borbii sto je nevjerojatno, posebice kad znamo o kakvom se hardware-u radi), zarazan i meni ni nakon 140+ sati nije dosadio.
Za kraj bih ostavio soundtrack koji je slag na torti. Kolicina i njihova konstantna kvaliteta su meni jos uvijek enigma. Kapa dolje i slusam ga gotovo na dnevnoj bazi vec mjesecima.
Zakljucak je vrlo jednostavan za one koji vole jrpg, a i pridoslice koje se tek upoznavaju sa istim, a to je da je ovo kvalitetan i zaokruzen proizvod koji se ne bi smio propustiti. Za mene pak je ovo naslov koji mi je uljepsao ne mjesece, nego cijelu godinu.
XC3 je moja igra godine, ne godine, nego najbolja igra zadnjih destak godina i to jos od originalnog XC.
Ovo je meni bez premca najdrazi serijal i moram biti iskren i jedini koji me vise moze na ovaj nacin zaintrigirati i izmamiti sve te osjecaje koje svim mogucim cudima uspijeva, a ujedno i jedini kojem se radujem buducim najavama, iako je vrlo vjerojatno kraj Chroniclesa, ali Xeno u imenu ostaje i smijesi mu se blistava buducnost.
Casti vas Yasunori Mitsuda
