Deadwalker malo budem secirao neke tvoje komentare, nhf
Dapače, nek se povede rasprava. 🙂
I ne baš što se tiče kritike:
Imaš pravo, no po meni je sve unutar 80 znak da je igra jako kvalitetna. Iako stoji da je 81 i 89 na samim rubovima. Kažem, ovo je više po meni dojam koji sam dobio.
A ono, i ne baš. Iz gameplay / storytelling perspektive nije ništa specijalno, no ako si ljubitelj Spideyja i cijelog tog univerzuma općenito, igra je za proizvod za koji je plasirana san snova - izuzetno zabavna širokom masama, produkcijski odlična i stvarno konačno nešto iz svijeta igara što je jednako upečatljivo poput stripa ili filma. U prijevodu, fantastičan proizvod zabavne industrije koji zaokružuje filmski level produkcije. U tom smislu su recenzije dosta favorizirale tu igru, a bogami i publika.
Ja to razumijem, ali ja jako volim srednji vijek, to ne znači da sam Kingdom Come: Deliveranceu u recenziji dao 95. Možemo govoriti o tome da se nekome svidjelo jer, hej, Spider-Man! Mislim, na kraju krajeva, meni se igra svidjela jer mi se svidjela paleta boja, dizajn New Yorka i slinganje po gradu. To ne znači da igra nije precijenjena.
I ja imam taj problem s njihovim igrama, no svejedno, mislim da smo s takvom generalizacijom u debeloj krajnosti koja nije fer prema developerima. Svaku igru možeš svesti na par obrazaca koji se ponavljaju (čak i W3 te RDR2), no ono što čini razliku je bezbroj detalja koje igrač primjeti, a koji su plod kvalitetne produkcije i ogromne pažnje developera u kreiranju virtualnog svijeta s ciljem da se stvori odlična imerzija.
Da se razumijemo, ja to ne shvaćam kao nešto negativno. Naravno da sam osjetio napor nakon igranja jedne igre za drugom jer je isti žanr, svakome bi dopizdilo jer je zasićenje zasićenje, nevažno koliko dobre bile igre. Mene samo smeta što takav kalup prolazi bez ikakvog spominjanja o tome da se ponavlja, dok se igrama kao što je AC zamjera da su na isti kalup iako se između Originsa i Odysseyja dogodi neka velika promjena poput arpegeificiranja dijaloga. Ili kao što se Rockstaru zamjera što imaju isti sistem igre, iako izbacuju igre jednom u desetljeću. To su neka zapažanja koja sam primijetio da zaobilaze Sonyjeve ekskluzive.
Ne bih rekao da "Sony fanbojevi" igraju samo Sony igre i uzdižu ih iznad ostalih, više je stvar u tome da je Sony s godinama uspio svoju produkciju kontinuiranom kvalitetom brendirati kao sigurnu kupovinu s kojom se teško možeš ne zabaviti. I tu onda ispada i da kod slabijih igara bude možda malo previše hvalospjeva, no average je uvijek 85+ zoni pa isti generira lojalnost prema brendu i vrijednostima koje on zastupa.
I to stoji. Njihove igre su kvalitetne i ako se uzme Days Gone kao mjerilo najslabije igre, mislim da bi svaki studio na svijetu htio imati takav CV.
Kako je većina igrača danas zapravo odrasla publika koja slobodnog vremena ima na kapaljku, držat će se "provjerenje recepture" i manje biti sklona eksperimentiranju s indie ili multiplatform naslovima. U prijevodu, nije to elitizam, samo brand loyalty zbog kontuirane kvalitete.
Ovo razumijem i svakako ima smisla. S druge strane, meni ne smeta što se te igre cijene. Ja jednostavno primjećujem tu neproporcionalnost u tome koliko su igrači spremni kritizirati Sonyjeve ekskluzive, a koliko su spremni kritizirati igre koje nisu ekskluzive. Na neke stvari u ekskluzivama će se zažmiriti, dok će se to uzeti kao nešto posve negativno u multiplatformskoj igri. Ovdje ne govorim o nedosljednim recenzentima, već u tome da igračima u jednoj igri nešto smeta što je jednako kvalitetno kao u ekskluzivi gdje im to ne smeta jer... Je ekskluziva. Da, to je lojalnost prema brendu, ali po meni jedna vrlo negativna koja iz jednadžbe miče konstruktivnu kritiku kojom bi čak i najbolje Sonyjeve igre mogle otići još više i još dalje.
Nažalost. I suosjećam se. 🙂
Ponovno, reakcija na moju objavu je možda baš i to na što sam ciljao. Ja stvarno mislim da Sony ima odlične igre, ali ne smiju biti imune na kritike. Nisu savršene, u nekim su segmentima zastarjele i mogu se poboljšati. To ih ne čini lošima, to ih ne čini "nesavršenima", to ih samo čini igrama kao i svim drugima. Ima igara koje pariraju Sonyjevim ekskluzivama, ima ih puno. Ima indie igara koje pariraju. Ne tehničkom stranom, ali umjetničkom režijom, naracijom i gameplayem svakako. Ima igara koje pariraju i jednom TLOU 2. Sonyjev ekosustav je vrlo pristupačan i ispunjen kvalitetnim proizvodima, samo mislim da taj komfor tog ekosustava utječe na pristup drugim igrama i potencijalno igrača zakida za još pozitivnih iskustava.
