Problem je šta će neki previše toga svrstat u plot armor. Imaš ljude koji odu u rat i umru na samom dolasku na bojište, a onda imaš tonu stvarnih priča di ljudi pukom srećom iznova i iznova preživljavaju za dlaku usprkos svim vjerojatnostima. Netko sklizne u kadi i slomi vrati, netko padne s petog kata i ostane čitav. Svašta se dešava.
Zato ja biram i na sve fiktivne priče gledat na način da protagonist ne preživljava sve zato jer je protagonist, tj jer ima plot armor, nego je radnja fokusirana na njega jer je toliko proživija da je najinteresantniji za pratit. Ako razumite šta oću reć.
Naravno da postoji i pretjerivanje, ako se lik uvik istom igrom slučajnosti izvlači po sto puta (pada mi Person of Interest na pamet di su iz epizode u epizodu u svakoj znali po više puta gledat u cijev pištolja da bi ih neko u zadnji tren spasija). Onda će se eventualno desit da ću te situacije odma znat predvidit i da će iz njih iščeznit bilo kakva uvjerljivost i napetost - e tek tada ću reć jebo te ovaj plot armor. A ne sićam se da mi se to u TLOU desilo. Rijetko kad mi se događa.
Kad smo već tu, da se nadovežem i na "plot hole", još jedan pojam kojim se IMO previše razbacuje. Neki će sve šta nije izričito objašnjeno zvat rupom u priči. Za mene, ako mogu za situaciju nać logično objašnjenje bez velike mentalne gimnastike, pogotovo ako mi dolazi na pamet samo od sebe odma pri gledanju scene, za mene je to legitimno i nema propusta. Štoviše, često mi je takav pristup i draži.
I te dvi filozofije da ih tako nazovem, mi omogoćavaju da puno lakše guštam u filmovima i igrama nego neki koji traže svaku slabost u oklopu i automatski naziva svaku manje vjerojatnu situaciju plot armorom i svaki nedostatak objašnjenja plot holeom. Ja tako odbijam razmišljat.
Moja traženja od svake priče su drukčija: koliko mi je radnja zanimljiva, koliko mi sami dijalozi zadržavaju pozornost i koliko su mi likovi uvjerljivi/interesantni/simpatični (moraju bit bar jedno) i koliko priča uspijeva u izazivanju emocije koje želi izazvat. Tu je i puno drugih elemenata ali ovo je osnovno. U TLOU2 je bilo par segmenata koji su mi se razvlačili i u njima mi radnja nije uvik bila pretjerano zanimljiva, ali u svim ostalim navedenim stavkama igra meni apsolutno razvaljuje na ovaj ili onaj način.