Tuhy Nisam znao da to postoji. Bila neka igra zauzimala svih 15 slotova, ubolo me u srce kad sam htio sejvati.

Moja je bila mrvicu drukčija, al to je to, uglavnom.

Nisam siguran dal je bio Gran Turismo koji je zauzimao 15 slotova il neka druga igra, al da, natjera te na suze tak nekaj.

    Sad sam se sjetio da sam dobio od frenda neki football manager preko ljeta, 15 slotova mu je bio save file, a imali smo samo jednu memory karticu pa sam starce žicao da mi kupe još jednu. 100 kn je bila...

    Tuhy Nešto slično sam i ja imao, bratić je to sebi kupio negdje na sajmu pa meni dao. Neko kinesko sranje. Imala je 8mb što je bilo onda vrh. Zamislite danas što znači 8mb? Dvije prosječne pjesme ili par slika bolje kvalitete.


    Ken Kutaragi bio je ključan čovjek u tvrtki Sony kada se počela proizvoditi njihova prva igrača konzola. (otac Playstationa)

    Ova tema me potaknula da upalim svoj primjerak još uvijek žive jedinice jer me užasno kopkalo što se konkretno nalazi na memory kartici.

    Za 4 slota Tarzana okrivljujem sestru kojoj sam dao jedinicu nakon kupnje dvojku. Sjećam se da je izbila drama nakon sto mi je izbrisala Driver 2 save file. To me do danas boli. Medal of Honor 90% mi je vjerojatno najstariji save file na kartici. MoHU mi je bio u prvih pet igara koje sam dobio. Kula World, Crash Bash, Crash 1 i 3, Bugs Bunny: Lost in time, nastavak Bugs & Taz i Hercules su preostale igre.

    Što se tiče najigranije igre, definitivno Driver 2. Koliko sam sati potrošio istraživajući Chicago i Havanu. Pronalazak Minnie Morriss u Havani ispod zemlje i žuti Buick s crtama na haubi na stadionu u Chicagu sam slavio tjednima. Bez interneta i ikakvih smjernica, skriveni auti su bili samo mit i legenda dok ih ne bi našao. Tek poslije sam nabavio prvi Driver i bio sam toliko ispraksiran u vožnji da sam iz prve prošao garažu. Vjerojatno moj najveći životni uspjeh.

      sandidam E da Driver 2 bio je onda ko danas GTA. Meni je memorijska kartica krepnula iz čista mira, nemam pojma zašto a bila je origigi od Sonyja tak da su sve spremljene igre koje sam tad trenutno igrao otišle u povijest a najviše mi žao bilo Need 4 Speeda jer imao sam sve aute kupljene i još mi falila zadnja misija za odradit sa najskupljim autom. Uspiješ nabavit najskuplji auto da možeš pristupit zadnjoj misiji odnosno natjecanju za svjetskog šampiona i staviš karticu u plejku i ništa kao da je nisi ni stavio i tad sam odustao od playstationa dok se nije pojavio PS4 i kupio ga. Sa jedinice na četvorku, hehe!

      Prva odigrana igra na PSone (kupljen dosta kasno, 2002. godine) mi je bio Resident Evil: Director's Cut (no-name CD koji je krepao, pa kasnije opet nabavio igru na traxdati). Što se tiče najdražih igara, pored RE tu bi bili Final Fantasy VII, Suikoden II, Silent Hill, Metal Gear Solid, Blood Omen: Legacy of Kain...

      sandidam Sjećam se da je izbila drama nakon sto mi je izbrisala Driver 2 save file. To me do danas boli.

      Lol.

      @weky kakve su ovo vradžbine? Ova informacija bi bila zlata vrijedna prije dvadesetak godina 😄

      What? Molim? Kako? Odakle mu to????????? Kako to uopće funkcionira???????

        alexy
        Kad brišeš nešto sa memorice ne obriše se odmah fizički već se blokovi sa podacima samo označe kao obrisani i kad sljedeći put nešto pišeš na nju može prepisat preko tih blokova. Pretpostavio bih da ovo samo makne oznaku za brisanje i magično se file vratio. Čudno samo da to nikad nisu obijavili i da nitko slučajno nije otkrio svo to vrijeme.

        hahaha jbt koliko puta sam sejv izbriso mogo sam doktorat završit da sam ovo znao.

        Kao što je "sanzo" napisao da to nije bilo obrisano dok nisi nešto drugo memorirao na to mjesto onda nema povratka. Ali nije to bio neki bed tada jer nisi mogao baš slučajno obrisat neki blok. Sustav te upozoravao na brisanje i pitao jesi li siguran, dakle obrisano samo korisnikovom voljom. Jbg. ak se obrisalo nešto samo od sebe onda je to kvar u kartici ili nešto drugo.

        Prva igra koju sam igrao bila je Formula 1 i onaj demo što se dobio sa plejkom. Taj demo sam peglao baš masu. Još sam imao The King of the Fighters 95, Overboard, Crash bandicoot i to je to. Tek sam 98 stavio čip i krenuo gusariti.

        Imao sam ludu sreću da je tata radio u Italiji tako da sam plejku dobio za Božić 1995 ili početkom 96. Sjećam se da nitko od mojih frendova nije imao plejku do 98. Svi su imali Nintendo, Segu ili super kom i kad su vidjeli grafiku nisu mogli vjerovati.
        Tako da smo kod mene rokali Playstation, a kod njih druge kozole.

        3 mjeseci kasnije

        Evo i mog sivonje SCPH-9002. Modificirani naravno. Na njemu sam upoznal 3D gaming. Sliko sam ga ono kao da ide u prodaju, hehe. Ma nebih ga prodal ni za živu glavu premda možda nikad više igral na njemu. Ne smeta mi, to je otac svih playstationa. Još se u njemu vidi disk a to je valjda zadnje kaj sam igral na njemu. Kad sam ga pripremal za fotosejšn, još je bio uključen u struju i video kabel u staru telku. Do prije 5 ili 6 god sam igro tu igru kaj je u njemu. All Star Tennis 98, dobra igra, simulacija tenisa, odlične kontrole, a gameplay za ono vrijeme i za današnje vrijeme nije loše odigrati. Retro je u modi.

        1 / 2

        Par godina poslije rata, ne sjećam se koje godine je to bilo, ali znam da sam bio taman sposoban za uzeti joystick u ruke, stari me jedno zimsko jutro samo probudio i onako u pidžami iz kreveta izveo i dao mi žutu izlijepljenu kutiju u ruke.
        Potrefilo se onda kad su se stvari poslije rata počele masovno uvoziti, da se uvezla i jedna plejka koja je nekom sudbinom završila na lokalnoj pijaci među bijelom tehnikom, gdje je to stari uočio i odlučio mi kupiti. U kutiji je bila konzola sa skoro svom opremom i Need For Speed 3 Hot Pursuit.
        Obzirom da je to bila jedina igra dobrih par sedmica, imao sam taman vremena da se dobro ispraksam i ne završim posljednji u svakoj utrci. Poslije toga došlo je više igara na red, od Hogs of War, pa do Soul Reavera.
        Uglavnom, prvi početci u gaming, i prva ljubav prema hobiju na koji danas mogu sa ponosom reći da je dio mog života.
        Hvala ti stari moj.

        Dok je trajala era prve plejke i općenito era pete generacije konzola tada mi je bio gaming najupečatljiviji i najradosniji. Možda sam odrasel ali mislim da to nebi trebalo imat veze, ak si ljubitelj videoigara, tad ćeš to ostat dok te god mozak i oči služe. Užival sam u svakoj igri koju sam nabavil. Igro sam sve žanrove, sve se isprobavalo. Dvije pune kutije za cipele imam igrica za ps1. Što originala, što piratluka. Super razdoblje, nezaboravno i opet bih ponovio sve isto da se ponovo rodim.

        mjesec kasnije

        sandidam driver 2 mi je najdraza igra na jedinci stari moj, igra san to krcato a da nisan ni zna da priča postoji haha, samo bi istraziva chicago i havanu da me interesiralo zasto nemogu otkljucat druge aute i gradove te sam te posle skuzio da moras prici pricu, ka ono 15 godine posle haha

        Prelaženje igara zajedno s bratom. Ili gledajući brata kako igra. Danas postoji online coop, ali ništa ne može zamijeniti kada u istoj sobi zajedno s nekim igraš igru. Malo on malo ja. To mi fali više od ičega u današnjem gamingu.