Mene sve strah pisati o njima da me ljudi ne razapnu, ali evo drago mi je da nisam jedini koji ima sličnih problema. Meni je najveći problem (ne sad da je gamebreaking, nego meni osobno) što je skok i trčanje + climbing nekad jako traljavo izvedeno, skačem po svuda samo ne gdje treba. I žao mi je što sve živo ima waypoint, čak i litice imaju iscrtano gdje moraš ići. Tak mi samo kradu exploring, a ne mogu to isključit. Ne čeka mi se pol minute da sve nestane, jer ipak za scavangat biljku palim R3 da vidim gdje su. I onda mi pol planine ima iscrtan put... Dajte nam da istražujemo sami pobogu.
Često zapnem usred nekog mosta ili objekta, baš trzavo bude na nekim dijelovima. Sve je to onako nebitno, ali primjetno i nervira.
Itko primjećune pop-in? Ima ga, samo je dobro zakamufliran. Usred animacije sad na sredini mape na nekom meetu doslovno su treperila 2 NPC-a u pozadini 😃 Malo ih ima, malo ne. Ima tu još poliranja.
Loading time super, ali desi se nekad 10sec crni ekran, mislim si sad ce crash. Nekad travel traje 2sec, nekad 15.
milicevic87 Ja sam stavio igru na easy težinu. Nije da je preteško na normal, nego mi smeta da i oni manji roboti trebaju previše strijela da ih se ubije.
Upgrade Bow, složi piercing strijele i gađaj tam gdje treba, problem rešen 🙂 Ja sam digao iznad Normal, ide fino.
chono znaci nisam jedini. Zero Dawn je prva open world igra gdje sam jednostavno preskako razgovore. Jednostavno me ne zanima sto imaju za reci, jer znam da mi je ishod gdje moram ici i nekog naci i nesto ubiti. Nemaju emocija, rezija je slaba, nije mi stalo do njihovih sudbina i nema dubine. Bas generic i dosadno, bez duse.
Da se razumijemo, ovdje je sve to barem razinu ili dvije bolje. Ali, i dalje mi to nije razina nekih igara gdje sam zakeljen pred ekranom i čitam svaku liniju dok slinim od uzbuđena. Ovdje mi je bitnije gdje idem nego zašto tamo idem. Villani su isto mnjeh, ali to je čest slučaj u većini igara.
