maverick Kao što sam rekao integracija je kompleksna stvar i tu država ima najveću zadaću, a ne da odgovnost pada na pojedince.
Ne slažem se. 90% toga ovisi samo i jedino o pojedincu. Neću koristit europu kao primjer, nego evo aziju. Kad sam išla u kinu dvije godine za redom za edukaciju na shimadzu, nisam očekivala da će se pričat niti jedan drugi jezik osim kineski, pa sam se prisilila naučit jezik u mjeri da mogu koliko toliko normalno prolazit kroz jednostavne situacije, npr naručivat preko tao bao, reć što hoću na kiosku, kupit si kartu za park, ljekove u ljekarni, naručt hranu i sl. Na edukaciji se pričao engleski, i pitala sam, prije odlaska, koliko me engleski može nosit tamo jer kineski je težak jer nema veze sa niti jednim stranim jezikom kojeg pričam, i rečeno mi je šturo, na što sam nakon toga potegla na google tri dana za redom gdje mi je puno toga objašnjeno.
Nisam očekivala da će mi kineska vlada platit tečaj kineskog zato jer sam ja odlučila otić tamo. Nisam očekivala da će me educirat o "što se smije što se nesmije" jer nismo u vrtiću, mislim da je globalno poznato za svaku iole normalnu osobu.
Jer ako moraš pojedincu objasnit da ne ulazi u tuđa dvorišta, ne napada pse i žene, ne siluje i ne krade jer će završit u nevolji, onda ne pričamo o normalnom čovjeku u 21. stoljeću. Iz koje god zemlje da dolazi.
Ne pričam o globalu namjerno jer ja mogu pričat samo za sebe, bilo gdje da sam išla, makar sat i pol vremena vožnje u italiju gdje sam bila 1001 put, ne očekujem crveni tepih od talijana i lekciju o aklimatizaciji. Kad sam išla u njemačku i austriju nisam očekivala da mi njihova država plati tečajeve jezika da se bolje prilagodim, kad sam išla u grčku nisam očekivala predavanje u trajanju 4 dana o osnovama ponašanja i pravilima grčke.
Sad možeš reć da su oni jadni ubogi siromašni nisu znali ništa, prevarili su ih svih, nisu oni krivi za ništa. Svi imaju mobitele, svi imaju internet, barem danas u ovo doba, neznanje je osobni izbor i nemože me nitko uvjerit u suprotno.
Jer prijavit se za posao i odletit preko pola zemaljske kugle u nepoznato, za posao nosača vreća u skladištu, i očekivat spacijalan tretman od države ili firme za koju radiš je jednostavno ludost. Jer toga nema nigdje, ni u italiji, ni indiji, ni tukmenistanu, a bome ni tu kod nas.
Ja nebi otišla igdje da nemam plan i rutu kako se pokupit i otić doma u slučaju da nešto nije u redu.
Sve je na pojedincu i nemože me nitko uvjerit da je drugačije.
Mene podsjećaju ti indijci ili filipinci na one mulice od 17-18 godina na sezoni, koje su se prijavile zapravo da odu malo na more za besplatno i koje misle da će se svaki dan kupat sa koktelićem u ruci. I onda kad realnost lupi po tintari, onda za dva dana daju otkaz.
