klinjo teško je više popratiti sve, sve je postalo jedan veliki reality show i to onaj najgori režirani. Čak i s najboljim mogućim namjerama teško je sve polovit, pa i ako pratiš 24/7, a kako tek ostati upućen i točno informiran kroz neke isječke ili par članaka. Ne možeš. Istina je postala nebitna, laž bitnija, a dezinformacija najbitnija.
Moj osobni primjer su ovi prosvjedi u Srbiji. Okolonosti su mi to dopustile, investirao sam se maksimalno, ja od četvrtka do jučer praktički nisam radio ništa osim što sam pratio sve to. Sve moguće medije, prijenose uživo, kako na TV tako i na TikToku/Instagramu, naučio sam svaku jebenu ulicu i križanje u Beogradu, jebenu političku strukturu u tamo nekoj Jagodini i Čačku, mogao bih triangulirat taj zvučni top ako ga je bilo 
A opet 80% toga mi nije jasno koliko ima sranja i svega. Informacije se samo gomilaju i ne možeš ih procesirat, danas sam se isključio jer moram nastavit živit, i gotovo je, sutra više ne znam ni tih 20%. Za SAD je još i gore. Tko god tvrdi da zna išta, sere. Većinom se sve svodi na to da se unaprijed izabere strana, biraš iz bazena informacija ono što ti paše i pametuješ. Doduše, konkretno na primjeru SAD-a nije teško izabrat stranu.
Ali što ćemo, recimo, s koronom i znanošću općenito? Imao si i imaš znanstvenike s jedne strane koji govore jedno, pa s druge strane imaš znanstvenike, isto tako školovane i produktivne ljude koji govore drugo. Ako se oni ne mogu dogovoriti oko nečega što bi moralo bit egzaktno, kako bismo mi trebali?
