pravednik Zabrinjavajuće je koliko ne možeš shvatiti da ljudi reagiraju na različite načine, sve gledaš kroz vlastiti spektar i tu ti već sve pada u vodu.
Zamisli da odeš na Reddit, otvoriš temu s trailerom za neku novu igru i u komentarima ti netko spoila radnju TLOU2 jer je htio se raspisati. Toga je bilo.
Zamisli da odeš na YouTube i upališ si glazbu da se opustiš i netko ti u komentarima spoila TLOU2. Toga je bilo.
Zamisli da odeš na YouTube jer je jedna od najkorištenijih platformi na svijetu i odjednom ti na sve strane iskoče thumbnailovi sa spoilerima iz TLOU2. Toga je bilo.
Rekao sam ja, jedini forum gdje je ND isus bog a svi drugi krivi jer je vama neko spoilao jbte.
Vidiš, postoje potpuno nepovezane teme s TLOU2 na internetu gdje su ljudi spojlali radnju. Takvi ljudi su šupci. Takvi ljudi ne rade u ND. Takvi ljudi su krivi za to što su drugima pokvarili gušt igranja igre.
Pitaš se kako mogu pokvariti gušt igranja igre? Vidiš, postoje igre kao što su Dark Souls ili Just Cause koje sav svoj fokus stavljaju na gameplay. Postoje i igre koje taj isti fokus stavljaju na naraciju. Postoje i one koje podjednako rasporede taj fokus, a postoje i one koje odu još dalje i ulože 200% u to da igra imaju podjednnako kvalitetnu radnju i gameplay.
The Last of Us je serijal koji ogroman naglasak stavlja na radnju zbog čega je vrlo važno kako ju netko doživi prvi put. Otprilike kao i filmovi, većina ih ima naglasak na radnji i likovima. Kada ti netko pokvari gušt samostalnog otkrivanja raspleta likova s kojima se povežeš, automatski ima utjecaj i na konačan doživljaj te iste radnje. Zašto? Jer je manje iznenađenja. Jer obično radnja vodi prema najvećim iznenađenjima koja se događaju na kraju i ta iznenađenja nemaju isti efekt kada znaš što možeš očekivati.
Uzet ću vrlo jednostavan slučaj. Zamisli da igraš igru u kojoj na kraju bježiš od smrti s gotovo nepostojećim šansama da preživiš. Ruke se lagano tresu, smješak ti je na licu jer si se u potpunosti predao igri i atmosferi, kontroler se jače stišće, svaki pokret analoga je važan i promišljen, nadaš se da su ti refleksi spremni za što god te čeka iza ugla i ne želiš se predati bez obzira na šanse. I onda unatoč svemu tome ne uspiješ. Šok. Nevjerica.
Ako znaš da će završiti kako završi, nećeš tako držati kontroler, nećeš vrtjeti 100 scenarija u glavi da znaš koja odluka je najbolja, koju rutu uzeti, kako pobjeći. Gubi se na efektu.
Rekao sam ja, jedini forum gdje je ND isus bog a svi drugi krivi jer je vama neko spoilao jbte.
Po čemu je ND kriv ako je neka budala odlučila namjerno ići spoilati radnju na nekom mjestu nepovezanom s TLOU2?
Znao sam unaprijed za Avengere pa gledao, Mass Effect, Wolfenstein itd. Brdo toga.
Na yt sam slučajno vidio kraj za Doom Eternal pa ću ga igrati svejedno.
Super, to si ti. Takvih ima kojima to neće smetati. Ima onih kojima hoće. Zašto ti je to toliko teško za shvatiti?
Jedino dijete ovdje si ti jer nisi sposoban staviti se u tuđe cipele.
