NieR Replicant ver.1.22474487139...

Zero Jeste, to sam napisao u vijesti ako se ne varam. Rade dosta ponovnog snimanja, a moguće je da vidimo i 2B i ostale junake. Bilo bi fino da dorade sve što se može, da gušt bude i veći.

Fico Čuo sam se s @viper89 čovjek već prednaručio, ne može k sebi doći.

Da, na prvoj je liniji igranja bilo kakvog Niera

foggy pa kad zna covjek sta ne valja. Igrao sam bas sinoc Bayonetta 2. NieR Automata nema nikakve veze sa combatom kakav je tamo, a kopira ga na najjace pogotovo R2 evade i bas je combat sramotan u toj igri i uvreda za PlatinumGames ime.

Moj zadnji post u ovoj temi je bio pošalica. Donekle.

Danas ću ozbiljnije.

U 2010. kad je izašla prva Nier igra, "legendarni" GamePlay časopis je više-manje (s malo većim naglaskom na manje) i dalje bio moj jedini izvor gaming novosti. Danijel Reškovac je recenzirao igru i dao joj je 11/20. 11/20 nije trebala biti toliko loša ocjena, 11/20 je i dalje spadao u GamePlayjevu rubriku "prosječnog naslova srednje kvalitete i adekvatne ocjene (!)", ali to nije bila istina. GamePlayjevih 11/20 je bila sahrana. Grob. A bila je SqEnix igra. Za SqEnix igre su u GamePlayju uvijek bili rezervirani najfiniji sirevi i najbolja vina. Nisam nabavio igru. Nitko od ljudi koje sam tada znao je nije nabavio. Nitko od ljudi koje sam tada znao je nije igrao. Zaboravio sam na igru.

Ne želim biti snob, ali . . . bit ću snob na trenutak. U 2010. ja nisam čuo za Cavia studio. Ja sam poznavao Cavia studio. U 2010. sam imao sedamnaest godina. Prije toga, u jednom trenutku mog mladog hektičnog života ispunjenog ekspresno brzim rotiranjem i izmjenjivanjem piratskih video igara u/iz presvete crne kutijicu/e, nabasao sam na Ghost in the Shell: Stand Alone Complex iz 2004. Odigrao sam ga u 2006. Volio sam tu igru. Ne znam zašto. Jednostavno je bilo tako. Čuo sam za Drakengard. Jedan dan se samo stvorio. Bila je to magija izgubljenog vremena. Stvari su se ponekad samo stvarale. Igrao sam Drakengard. Nisam ga završio. Nekoliko godina kasnije sam nabavio Xbox 360. Jedna od prvih igara koje sam završio — Bullet Witch.

Nier iz 2010. Nada. Zero. Danijel Reškovac, čovjek koji je bio prijatelj kojeg nikad nisam vidio uživo je rekao da je Nier "ne toliko loš, koliko bismo ga najradije zaboravili". Vjerovao sam mu. On je pisao "za mene". Godinama. "Znao" sam tipa.

Točno dvije godine unaprijed, neutaživu žeđ za pročitanim riječima sam zamijenio još neutaživijom žeđu za pornićima. Običan proces. Ništa više, ništa manje. Prevedeno: počeo sam se služiti internetom. Sve više i sve opsežnije. Paralelno uz, i dalje redovno kupovanje časopisa u kojem je pisao Danijel Reškovac, razvio sam svoju polivalentnost na razinu približnu maksimumu.

Opet sam nabasao na Nier. Ovaj put, dojam je bio drugačiji. Kontekst u kojem je tip s interneta opisivao Nier je bio filozofske prirode, kontekst je govorio: ova igra vrijedi. Ova igra vrijedi iznutra.

Sjetio sam se recenzije Reškovca i njegove ocjene. Postoje ljudi koji gledaju, a postoje ljudi koji vide. Ali nije se radilo o tome. Nije se radilo o tome da Danijel Reškovac nije vidio Nier.

"Danijel Reškovac uopće nije završio Nier iz/u 2010."

Bio je to, siguran sam, prvi put da sam posumnjao da GamePlay/Next Level recenzenti uopće igraju video igre do kraja.

Kad sam napokon po prvi put vidio prvi Nier uživo kod prijatelja u vikendu ispunjenom coca colama i jeftinim bombonima od limuna (sjećam se puno više i puno bistrije svih detalja, ali ako krenem u tom smjeru, svi će prestati čitati ovaj, ovo, . . .) i kad sam vidio o čemu je riječ, zaključio sam u sebi:

"Danijel Reškovac uopće nije igrao Nier iz/u 2010. Nemoguće mu je vjerovati. Ovo je igra koju je morao voljeti. Ovo je igra koju ne bi želio zaboraviti. Danijel Reškovac nije ni gledao Nier."

Odlučio sam da me ekipa koja piše za Next Level (bivši GamePlay) više ne interesira i da ću skroz prestati s njihovom kupovinom. Bio je to zadnji mjesec postojanja Next Level časopisa uopće. GamePlay se ugasio još prije i već je bio nostalgična prašina. Next Level skoro da nije ni postojao.

TRUE STORY.

I to je kratka priča kako (i zašto) nikad nisam odigrao prvi Nier; što će se brzo ispraviti. Duboko u sebi sam znao da će taj dan doći.

P.S.

Dok sam pisao ovo, okrenuo me baš neki tužni osjećaj. A možda sam samo tužan jer slabo iskorištavam vrijeme provedeno u karanteni. Ups.

P.P.S.

Ako je netko od vas tu dobar sa Reškovcem, neka ga pita da mu iskreno odgovori je li odigrao Nier prije nego je napisao recenziju za GamePlay u 2010.? Luda su vremena i tko zna što nam se sve može dogoditi. Ako odem pod čempres prije nego potvrdim sebi odgovor na gore postavljeno pitanje, rezolutno ću ustvrditi da sam vodio tužan i neispunjen život.

P.P.P.S.

Ako ne planirate nabaviti ovaj Nier u prvom tjednu kad izađe, zašto ste/smo uopće tu? Da hiperventiliramo na spomen The Last of Us-a II? Ew.

The Barren Temple Gameplay

Fico
da, na 24 sata, radis kaj oces, ali poznavajuci vas prisilili bi ga da igra Automatu

@deathwish 100kn i nosi

Icek
je taj je sa plasticnim sleevom, onda ide na ebay, jos bum zaradil na govancu

@Icek daj molim te neki screen da vidim jel to to ako ti nije problem

renda
Previše sam lijen da idem na eBay, skrinam i lijepim tu Do it yourself you lazy bastard

Automata mi je jedna od dražih igri sa prošle generacije.
Jedinicu nisam igrao tako da mi je ovo pod must have!

Frend koji je prešao obje, kaže da mu je jedinica bolja (naravno borba mu je bila bolja u Automati).
Uvjeren sam da nas čeka zanimljiva i emotivna priča.