Prije svega zelim pohvaliti tvoj post u kojem je svaka rijecu na svom mjestu, te razmisljanje iz kojeg se apsolutno vidi da si osoba koja poznaje srz serijala. Zapamtio sam te na proslom forumu, obzirom da smo nekoliko puta diskutovali o raznim serijalama na ovakav nacin. Rijetki su takvi sugovornici, ali ima ih par na ovom mjestu sto mi je veoma drago.
Unatoc svemu opisanom, misljenja nam ostaju podijeljena. Hijerarhija serijala je raznolika, pogotovo medju okorjelim fanovima gdje se vodi trajna borba izmedju drugog i treceg Silent Hill-a, a vrlo cesto se nadje neko ko ipak prvi dio smatra kraljem serijala.
Istina, dvojka zaista ima tragicnu i vrlo intimnu pricu, medjutim igrajuci Silent Hill 2 cijelu deceniju stekao sam dojam da mi na jednom dijelu sustina izmice, kao da je su pozurili da sve zavrsi. To se konkretno odnosi na dio sa Marijom, ali i Edijem. Takodjer mi je zao sto Laura, meni jedna od najsablasnijih (da ne kazem najporemecenijih i najperverznijih, vjerujte) licnosti serijala, nije iskoristena na potpuniji nacin. Unatoc tome Silent Hill 2 i dalje ostaje poznat po svojoj prici, te u tom segemntu totalno dominira u serijalu. Ruku na srce, najzreliji Silent Hill.
Gameplay trojke mi je definitivno najbolji. Dizajn. Zvuk. Sve je na vrhunskom nivou, doslovno za cijeli stepen iznad prethodnika. Medjutim, uvijek postoji neka nijansa koja je presudna za izbor izmedju dvije igre u serijalu (pogotovo u MGS serijalu). Konkretno u ovom slucaju to je soundtrack uz cjelokupnu atmosferu. Silent Hill 2 ima maestrealnu muzicku podlogu (White Noiz, The Day of Night, Betrayal, Overdose Delusion i Promise) medjutim Silent Hill 3 ima jednu kompoziciju koja mi totalno pogadja zivac i sve ono izopaceno sto moze da postoji u jednom (ne)razumu. Time za mene sve pocinje i zavrsava kada je ovaj serijal u pitanju.
https://www.youtube.com/watch?v=QAkDrCmUFt4
