Prije svega, želim napisati tri stvari:
- @alexy, čestitke. Pretpostavljam da se radi o legit prelasku (inače se ne bi ni hvalio ;P). S druge strane . . . ja sam imao najbolje namjere. Stvarno jesam. Kunem se.
Nekako, najsretnijim spletom gotovo nerealnih mogućnosti, ja i jesam došao do same završnice na nightmare težini, ali . . . u jednom trenutku te gadljive i užasno nepredvidive zadnje borbe (barem u tih "dvadesetak" pokušaja koliko sam bio "normalan") sam naglas izrekao rečenicu koju me sramota napisati. Nisam siguran da je itko ikad izmislio i izrekao nešto slično. Nakon toga zavaravati se da ne postoji Infinite Rocket Launcher bilo je naprosto nemoguće. A čak i s njim, ta borba nije bila šetnja kroz parkić.
A onda sam vidio da postoji još jedna težina iznad. Skoro sam povratio.
- Kapela, samo želim reći da mi se stvarno sviđa tvoj prijelaz iz filmskih (kritičarskih ;P) osvrta na ove gaming osvrte, jer si mi dokazao da si, kao i u svojim filmskim osvrtima -- realan, koncizan i zanimljiv -- te da između sve te zaglušujuće i neizbježne sveprisutne buke u raznim topicima o raznim video igrama, u tišini kužiš game design bolje od većine.
I ne mislim da je to slučajno. Ponekad, kad vidiš hrpu stvari, hrpu stvari bolje vidiš. Još odavno sam imao tu neku teoriju da se Roger Ebert u jednom trenutku uhvatio recenzija video igara da bi bio bolji od pola recenzenata koji su pisali u "njegovo" vrijeme, iako čovjek nikad nije igrao video igre (čak štoviše, jednom je napisao tu čuvenu kolumnu "Video games can never be art" (tvrdnju s kojom se zapravo u potpunosti slažem (iako je jedno vrijeme nisam htio priznati))).
Ne znam zašto sam ti ovo napisao, ali je nešto što mi je prošlo kroz glavu kad sam vidio nekoliko tvojih postova u topicu. Valjda mi je bilo u podsvijesti. Uglavnom, slobodno ignoriraj. ;P
Ja također mislim da je Resident Evil 3: Remake 7/10 igra (ili 2,5/4 (zvjezdice) koliko je trebala dobiti u ogromnoj "recenziji" na mom polu-skrivenom blogu (dok nisam shvatio da uopće ne znam zašto uopće mislim da bi bila dobra ideja napisati recenziju (LOL)), tako da . . .
Reći ću ovo:
- Najsubjektivnije gledano (jer kako i zašto drugačije?) . . . ja volim Resident Evil 3: Remake. Ja stvarno volim Resident Evil 3: Remake. Glup je.
Za sve one koji misle da bi barem jednom trebao biti objektivan, napisao sam podužu, ali ne toliko dužu kritiku RE3 Remake-a koju skrivam u spojleru (ne toliko zbog samih spojlera; mada ih (možda; uopće ne znam šta sam napisao) ima, već zbog činjenice da će vam sve napisano biti puno lakše preskočiti ;D).
(EDIT. Ipak ništa od tog spojlera. U nastavku spojler koji to nije. Oprez!)
Resident Evil 3: Remake je . . . James Cameron presents: Terminator 2: The Movie: The Video Game (za siromašne).
Resident Evil 3: Remake je . . . neambiciozni brat koji nikad nije upisao fakultet jer: "Fakulteti su . . . tlaka."
Jednom kad mi je RE3R (zakašnjelo) došao pod ruke, završio sam ga u jednom neprekidajućem igranju. Nisam to napravio jer je RE3R "OMG, najkraći RE ikad napravljen; ripoff; "Crapcom, vrati nam rudarski krvave zarađene novce predviđene za zabavu!!" . . . i sl." Napravio sam to jer jednom kad sam igru počeo igrati, nisam je prestao igrati dok je nisam završio. Nisam mogao prestati. Sve odluke igrinog dizajna su me gurale s obje ruke da završim igru.
Prije nego što nastavim, koliko god možda sve to skupa dobro zvučalo, ja nisam siguran da je to dobro kao što (možda) zvuči.
Ova igra je trebala biti puno više od onoga što smo dobili. Ova igra je trebala biti ono čemu smo se i nadali. (Nadam se.) Definirajući dijelovi originalnog Nemesisa iz 1999. -- Raccoon City i sami Nemesis su tako ostali u 1999. Prevedeno: Nedovoljno Iskorišteni. Kad je RE3R dobar, onda je stvarno "RE2R dobar", ali to je puno više rijetko nego često.
Krenimo s faktovima, ne dojmovima.
Nemesisova uloga da glumi adekvatnog, pozitivno napornog, zastrašujućeg i istovremeno izrazito dosadnog OG RE stalkera u samo jednom kratkom dijelu igre je prilično razočaravajuća, najmanje rečeno. Da se razumijemo, to su, između ostalih, TI trenuci kad je RE3R dobar, ali nakon što ta sekcija biva zgotovljena, od Nemesisa ostanu samo splačine, animacije i splačine u polu-animacijama (ne nužno sve od navedenog u lošem smislu, ili barem ne u pretjerano lošem smislu). Toliko o legendarnom OG Nemesisu. Mislim, kužim da bi bilo prilično zahtjevno od igrača tražiti da objeručke prihvati da mu netko tko je puno opasniji i od već opasnog Mr. X-a iz RE2R-a puše za vratom više nego što je puhao Mr. X iz RE2R-a. Iako je upravo Mr. X pokazao koliko dobar i uzbudljiv može biti stalker neprijatelj u RE igri. I tu dolazimo do dijela koji je trebao prodati ideju adekvatnog Nemesisa u potpunosti i poslužiti kao Capcomov dobro osmišljeni kompromisni prijedlog: Raccoon City.
Raccoon City je morao izgledati kao PRAVO mjesto u kojem će Jill istraživati gradske okosnice. Iako nam se ta ideja na prvu možda čini izglednom, ona to nije. Tu ideju je netko od zaposlenika Capcoma zgužvao i bacio u koš prije nego je otišao zapaliti četiri cigarete na pauzi. Jednu za drugom.
Niti je Nemesis prevelika prijetnja za epsku Jill Valentine, niti Raccoon City izgleda epski veliko; već naprotiv. Raccoon City je bez odjeće. Raccoon City je potpuno gol, ali ne postoji niti jedan dobar razlog zašto bi htjeli seks sa njim.
Ipak, ako o igrinim manama pričam na način da pričam o stvarima koje bih želio vidjeti, to mora biti dobar znak, zar ne? Možda.
Reći ću vam nešto o level designu ove igre. Mislim da je solidan; mislim da nije ni približno odličan; zapravo, jako sam blizu da kažem da nije loš, što znači da je skoro loš, što znači da je bezveze. Nema gore stvari od bezveze, vjerujte mi.
Segment s kojim RE3R otvara je glorificirana animacija. Cijeli segment izgleda brutalno dobro, ali . . . kužite. Ako je Raccoon City već toliko mali, dajte neke kosti, bacite bilo šta, dajte da pucamo u nešto. Dajte neki bactrack koji i nema smisla, jer ovaj koji bi trebao imati smisla nema smisla. Nema smisla jer smo stalno na istim/istoj lokacijama/lokaciji.
Zapravo u jednu ruku im se i divim, jer nemoguće je koliko su toga ipak uspjeli ubaciti u igru tako malog opsega. Šmrk kojim gasimo vatru, shotgun, sve te stvari su trebale biti na potpuno drugim (novim) lokacijama.
Znate li zašto je tempo ove igre dobar? Znate zašto vas igra gura s obje ruke da idete samo naprijed i da se osjećate dobro zbog toga? RE3R sebi nije mogao dopustiti da ima loš tempo iz najprostijeg razloga. RE3R ne može imati loš tempo. U ovoj igri se nema što istraživati.
Da želim biti humorističan i oštar (u isto vrijeme!), rekao bih kako je RE3R kao taj neambiciozni brat s početka teksta koji ovaj put, zatvoren u karanteni, ima sve moguće namirnice za napraviti epski rustikalni ramstek, ali on se odlučuje napraviti jaja na kajganu i onda ih sekundarno pojede. Kasnije, kad ga vlastita majka zove i pita ga što je napravio za ručak, on odgovara: "Jaja." . . ., a na pitanje s druge strane: "A što je bilo sa planom o epskom rustikalnom ramsteku?" neambiciozni brat poentira: "I s jajima ću preživjeti."
RE3R možda nisu jaja, ali nije ni ramstek.
Čak i nakon ovoga, i dalje imam još toga za reći. LMAO
RE3R ponekad izgleda kao da je napravljen od strane Capcomovaca kojima je najdraži Resident Evil naslov -- Resident Evil Revelations 2.
- Zašto su se tako olako riješili ink ribbona?
- Jednostavno postoji previše kutija s itemima i municijom u stilu RE4-RE6 koji nisu ukomponirani u okolinu koja će potaknuti na skretanje s puta (sve je na dohvat ruke).
- Ništa protiv set pieceova, ali (već okrnjenoj) igri bi puno više pridonio čisti gameplay.
Drugi dio igre je i više nego dobar, ali prvi dio je toliko razočaravajuć da te nije baš ni toliko briga što je drugi dio toliko dobar. Nema nikakve katarze.
Volim dio u bolnici. Mislim da je to daleko najbolji dio igre. Pogotovo na većim težinama. Pogotovo ako vam je prvi prelazak igre na hardcore težini.
Napisao sam prilično veliku "recenziju" RE2 Remakea kad je izašao u kojoj sam napisao: "Velika razlika između starog i novog drugog Resija je što se ovaj put uopće više ne osjećaš malim. I dalje si u nekakvoj kutiji (RPD), ali osjećaš kako se ta kutija svako malo trese zbog tvojih aktivnosti unutar nje dok dolaziš do njenih rubova. Ti praktički sam ispisuješ svoju listu prioriteta, istražujući, organizirajući se i boreći se pritom s hordom nikad pametnijih i nepredvidljivijih zombija ikad."
Tek sad nakon RE3 Remakea mogu bez zadrške ustvrditi kako je RE2 Remake moderan klasik od video igre. Igra ekspertnog level dizajna u kojoj je moguće backtrackati od doslovno zadnje do prve lokacije u igri, igre istovremeno genijalnog tempa, igre prilično vjerne originalnom predlošku -- gotovo besprijekornog Remakea.
Capcom je to sve odbacio u RE3R-u. I nema veze što je tako. Naposljetku, radi se o Remakeu. Ono što smo dobili je Capcomov brzi vrtuljak u plamenu na amfetaminima. Capcom je odbacio gotovo cijeli "Old School Resi Adventure Horror" dizajn u zamjenu za modernu akcijsku igru. Modernu akcijsku igru koja se igra jako, jaaako dobro.
Reći ću vam zašto mislim da je RE3R dobra igra. RE3R nije dosadan. Nikad. RE3R je igra čiste kinetičke energije. RE3R je Terminator 2 kad ste ga gledali prvi put (s pretpostavkom da ste ga gledali prije barem dvadeset godina). Pohvala i za nekorištenje QTE-a, čak ni u set piece dijelovima. Igra se kontrolira uistinu dobro, uvedeni dodge je unapređenje u odnosu na RE2R, a perfektno egzekutirani dodge je oku najugodnija akcija koju je moguće izvesti u igri. Na većim težinama je i nužna. Dodge RE3R-a je Capcomov pandan From Softovom Mikiri Counteru.
Originalni RE3 je (kao i ovaj Remake) također bio prepun metaka. Ne znam za vas, ali meni uopće nije problem vidjeti da sam uštedio metke i da imam osamdeset ili devedeset metaka za presveti handgun. U nekom perverznom smislu, meci u RE-u mi podižu erekciju. Samo malo manje od Ikumi Nakajime s gitarom iz tricot-a. Mislim to ozbiljno. Osjećam se sasvim dobro okružen svim tim silnim mecima. Što ne znači da je moguće doći do tih količina metaka ako igrate bjesomučno; planiranje prohoda se i dalje nagrađuje.
U svojoj RE2R recenziji sam napisao i kako je prilično bitno uvijek biti spreman za Jean-Baptiste Grange slalome aludirajući na količinu zombija i koliko je bitno zapravo njihovo zaobilaženje; s druge strane RE3R nagrađuje strateškim napadanjem i pravovremenim dodgeanjem. Ne mogu vam opisati koliko se RE3R zapravo STVARNO dobro igra. Svi ti agresivni i brzi zombiji imaju i svoje slabe točke koje treba otkriti i iskorištavati ih uz smješak.
RE3R ima bolje bosseve od RE2R-a. Ne dopuštam debate.
Zapravo sad dok razmišljam što da napišem . . . tko god misli da se povijest ne ponavlja, vara se. Elegantni RE2R prati bučni i nezgrapni RE3R. Već se dogodilo. Isti scenarij. E, i to. Odakle odjednom svi ti fanovi trice? Bio sam mlad, da se razumijemo, ali čak i kad sam bio mlad, znao sam čitati . . . VJERUJTE MI. Ja znam, ne trebate se pretvarati. LOL
Pišem ovo kad ne bi trebao, uz to i nepovezano i sad sam se još sjetio nekih stvari za koje bih volio da ih se nisam sjetio. Ne mogu više ovo pisati. Ovo je trenutak mog "Desperate Escapea".
Zaključak:
Level design je truba. Velika. (Mogao bi puno više i detaljnije pisati o ovome, ali zašto?)
Ako ste odigrali ovu igru i mislite da joj je najveća mana što je prekratka, molim vas da figurativno izbrišete moj broj iz imenika.
Ako mislite da mi se ova igra ne sviđa, u svoju obranu mogu reći samo i isključivo sljedeće: od ponedjeljka do maloprije, odigrao sam ovu igru Šest Puta.
Ako mislite da ne mogu napisati barem tri tisuće riječi o tome zašto je jedna od najboljih akcijskih igara u zadnje dvije-tri godine (iako je neambiciozan RE Remake), onda uopće ne znate da se ponekad, pišući ove duge postove -- histerično smijem.
Volim Resident Evil 3: Remake. Resident Evil 3: Remake je dovoljno glupa igra da bih bio prilično velika budala da je ne volim.
Odigrajte je; molim vas.
Zašto sam napisao sve ovo? Da dokažem poantu. Čak ne želim reći kome, ni zašto.
(Pišući sve ovo, shvatio sam da mi 'All Apologies' Nirvane gori već sat vremena na repeatu; glava će mi vjerojatno eksplodirati. Ok; bye.)
E, zaboravio sam najvažniju stvar.
Volim Jill Valentine. Izgledom me podsjeća na jednu djevojku koja mi je jednom iz vedra neba poslala poruku na Facebooku koja je glasila: "Primijetila sam da voliš punk. Šta kažeš da odemo na Dropkick Murphys u Zagreb? 😃" . . . na što ja nisam imao nikakav odgovor. Baš nikakav.
