Tuhy Ne mogu opisati koliko sam oduševljen igrom i koliko je emocija izazvala.
Taman da se i dohvatim tvoje rečenice koju si napisao.
U momentu kad su mojom pogrešnom odlukom Karu i curicu onako hladnokrvno ubili i samo ostavili uz ogradu, i kad sam Markusa žrtvovao da bi izborio bilo kakva prava, razina emocija, gnjeva i tuge koju sam doživio u igri je kakva nikad do sad nisam osjetio niti u jednom filmu ili igri.
Posebnu težinu igri daju odluke koje ti napraviš, pa se i sam osjetiš odgovornim za sve što se desi likovima, koji kako igra odmiče, sve više postanu onakvi kakav si i ti sam u stvarnosti, jer svojim odlukama i svojim racionalnim razmišljanjem i emocijama si ih sam napravio da budu takvi kakvi jesu.
Na momente mi se čini da je igra jedan dobro osmišljeni socijalni experiment u kojem kad sabereš masovnu statistiku odluka koja se pravila u igrama, može da projecira ljudsko razmišljanje i potencijalne ishode/predrasude u slučaju ovakvih scenarija, sve više izglednih kako vrijeme odmiče.
Sa druge strane, odlično pokazuje mentalitet ljudske rase, njihov nagon za rješavanjem konflikta i uništenjem svega čega se bojimo i ne razumijemo. Svjesni smo da smo na vrhu prehrambene piramide, i da si dajemo za pravo da odlučujemo sudbinu i živote svih bića na planeti Zemlji.
Spremni smo započeti 3 svjetski rat (koji se spominje u novinama u igri) i odlučno spremni sami sebi donijeti uništenje, ali se bojimo nepoznatog jer bi nas to moglo dovesti do uništenja? Ironija.
