Jbga, ovo je po meni dosta negativna retrospektiva. Polazim od sebe i najduže veze iza sebe koja je trajala oko tri godine. Većinom je bilo ok, ali krenulo je pucati na obje strane i TBH jednostavno ti na kraju bude jasniji jaz između vas dvije, pogotovo ako si krenuo u odnos bez nekih emocija zaljubljenosti (do neke mjere se i to razvilo, da bi brzo splasnulo) i s idejom da u budućnosti vjerojatno nećeš biti s tom osobom...što je i bilo dobar pokazatelj da to ne bude potrajalo. Što ne znači da mi u tom periodu nije bilo zanimljivo i nastojat ću se sjećati samo onih dobrih trenutaka, jer s tom ženom barem i dalje mogu otići na piće ili ručak i da normalno popričamo. Nakon prekida bio sam s još par osoba na kraće vrijeme (mjesec dana nakon prekida bio je takav provod s jednom curom da je pao kuhinjski ormarić🤣), ali sad sam nekako ok što sam u ovom trenutku solo, imam posao s iznadprosjecnim primanjima, vlastitu nekratninu (više ako brojimo i one mojih) i auto, formu koju redovito održavam uz nastojanje da zdravo živim te radim što mi se i kada prohtije. Radit ću na sebi u svakom pogledu i dalje, i to prvenstveno zbog sebe. I stvarno me ne smeta što često imam pitanja "kad ćeš se ženiti" i te fore. Jednostavno uživam koliko mogu i to mi je dovoljno i sada u tridesetima. Da to želim mijenjati, već sutra bih imao materijala, ali ne mogu reći da mi je osobito stalo da mijenjam način života kakav imam sada, barem dok ne naletim na neku koja će mi se stvarno svidjeti. Tko ne može biti sretan sam, ne bude ni s drugom osobom, jel.
Ono što sam želio reći je da sam pomalo ljubomoran na tebe. Ne zbog duže veze, već što si ostvario u tom odnosu jedan od, ako ne i najveći smisao života - imaš sina. Meni to već djeluje kao nešto što je opravdalo, iskupilo (ili štogod već), tih 14 godina. Kad vidim tebe na fotkama s njim, svaki put to pomislim i siguran sam da si ponosan na njega i tu ljubav neće prerasti niti jedna druga koju budeš imao. Meni bi to bilo dovoljno i to mi djeluje kao najveće bogatstvo koje imaš.