Aj sad kad sam se vratio doma, mogu malo ispričati što mi se događalo zadnjih par tjedana, a pogotovo zadnjih 6,7 dana. Stvarno luda priča. Sve je krenulo prije nekih 3, možda 3 i pol tjedna. Vidio sam na Instagram storyu Party Pokera nekakav F1 kviz (oni su postali sponzor McLarena ove godine, vidi se njihovo ime na svakom onboardu McLarena, na Halou...). I ništa, pitanje u kvizu je bilo prepoznat F1 stazu samo po zvuku bolida, uz mali komentar McLarenovog vozača Ricciarda koji je komentirao tipa 'spuštam se u 2. brzinu, moram paziti jer je sklisko na izlazu iz tog zavoja' itd. Uglavnom dosta teško pitanje, ali takve ih volim. I ništa, prolazim ja sve F1 staze u glavi, mislim si gdje bi moglo to biti i na kraju se odlučim za Kanadu. I želim ja submitat odgovor i vidjet koliko je ljudi točno odgovorilo jer me stvarno zanimalo, kad ono skužim da treba usput staviti email i da je to nagradna igra za GP Italije za 2 i pol tjedna. Ja se previše ne zamaram tom nagradnom igrom, mislim si, nema šanse da to osvojim, a i sad to sve ići organizirati u zadnji čas da i nekim čudom osvojim, nema smisla. Kažem si, submitat ću svoj email i nadat se da će pisati barem postotak ljudi koji je točno odgovorilo, jer me to i najviše zanimalo. Nažalost to se nije moglo vidjet, pa sam malo razočaran, no imam dojam u sebi da je svejedno malo ljudi znalo odgovor, pa sam opet nekako zadovoljan. I par minuta kasnije zaboravim na cijelu priču.
Fast Forward do 2.9., četvrtak prije 13 dana. Otvaram ja mail, vidim prije par sati došla poruka od McLarenSuperFans. Gledam, nije mi jasno, kakav sad SuperFan, vjerojatno neki spam, ali svejedno otvorim. I imam kaj vidjeti, javlja Party Poker da sam osvojio 2 ulaznice za talijanski GP koji će se desiti za 10 dana. Počnem se smijat ko budala, nisam znao kako bih drugačije reagirao. Totalno sam zaboravio na ovu stvar, i sad kažu da sam dobio ulaznice za jednu od stvari koju bih najradije doživio u životu. Jednostavno se nisam mogao 2 minute prestat smijat. I ništa kad mi je napokon došlo u glavu kakva je mogućnost ispred mene, brzo sam počeo istraživat jel sve ovo legit, a usput javio lijepu vijest frendu i mogućnosti da možda idemo na F1 utrku.
Kroz sljedeći dan doznam da je sve legit, još ne vjerujući da sam dobio. Uvijek sam mislio da su te nagradne igre za 'malu djecu', misleći da je dosta njih scam, a onaj mali postotak šta je i pravi, šanse za dobitak gotovo nikakve. A najzanimljivije od svega što se nisam ni htio zapravo prijaviti da osvojim nagradu, nego jednostavo sam se prijavio u nadi da ću vidjeti postotak točnih odgovora. No dobro, čudo se desilo, osvojio sam nagradu. I sad je trebalo sve organizirati. Već se lagano pogledalo kako uopće ući u Italiju, kako doći do Italije, no ništa zaozbiljno dok i službeno nisam imao karte, a za to sam trebao potvrditi identitet i adresu. I preko osobne su lagano potvrdili u petak identitet, no za adresu su tražili drugi dokument. I onda sljedećih 4,5 dana kreće pravi 'pakao'. Što god im dam od dokumenata da potvrde adresu, ne paše, ni e-građani, ni dokument iz Ministarstva Unutarnjih Poslova, ni bankovni izvadak, uvijek nađu neki bizaran razlog zašto ne mogu prihvatiti jer je to njihov 'način poslovanja'. Makar je sve legit, a dokument od MUP-a mogu čak i sami provjeriti na njihovoj stranici. Nešto što je trebalo biti formalnost, sad se užasno zakompliciralo. A nije ni pomagalo što su odgovarali na svaki mail tek nakon 6,7 sati, a nekad im je trebalo i cijeli dan. A nije to neka lijeva firma, to je dosta velika i poznata firma u poker svijetu. I ja već pomalo iživciran s njima. Mislim si, jel možda došlo do neke greške pa su izvukli krivog dobitnika, a sad se prave blesavi da ne bi ispalo obećavaju nešto što ne postoji. Čak i da ne završim na utrci, ne bi me toliko ljutilo, jer nisam ništa izgubio, ali bi mi bilo žao. I ništa tako ja prošlu srijedu odlučio im napisati mail u kojem im želim reći da me više ne zavlače za nos, neka mi kažu jel uopće postoji ulaznica i ako ne, neka se barem ispričaju. Baš kad poželim krenut pisat taj mail, vidim novi mail od njih u kojem kažu da su nakon internog dogovora ipak odlučili prihvatiti moje dokumente (što se realno moglo nakon 5 minuta, a ne nakon 5 dana 😃 ) i u mailu poslali ulaznice.
E tek je onda krenula ludnica... javljam frendu da ipak imamo ulaznice, ali imamo takoreći 2 dana za sve organizirati. Kad su se stvari zakomplicirale, i kad više nije bilo toliko sigurno da idemo, jednostavno smo se manje bavili organizacijom. No dobro, u 2 dana smo uspjeli sve organizirati, mislim da sam u sljedećih 48 sati nakon što sam dobio ulaznice jedno 12-15 sati potrošio na vađenje svih mogućih papira, dokumenata i svega što uključuje organizaciju puta iz Hrvatske do Italije, smještaja, traženja parkinga i dolaska na sami event. A nije ni pomoglo što sam još uvijek bio na Braču pa sam dobar dio dana izgubio u petak i na putovanje do Zagreba. Došla je i tako subota ujutro, Covid Pass se dobio i putovanje je moglo krenuti...
Išli smo frendovim autom. Ipak smo tako imali najviše komocije. Put kroz Sloveniju nije išao glatko. Stalno bili neki sudari, pa su česte bile i kolone i tu smo dosta vremena izgubili. No istini za volju, Slovenija je stvarno prekrasna, pa nam nije bilo dosadno. Evo jedna slika planina u daljini:
Dok se za Italiju to i ne može reći. Autoceste četo ograđene, a kad nisu često su tu nekakva polja. Istina, znalo se vidjeti i s vremena na vrijeme nekih lijepih starih gradića na brdašcima okolo autoceste, no ipak sam se nadao pogledu na Alpe tamo kod Bergama i Milana. Ali ništa od toga, bilo je nekih manjih planina, ali očito su one prave Alpe još sjevernije. No nakon gotovo 7 sati puta, bilo smo na ulasku u Milano:
Ubrzo smo došli i do Monze. No kako je bio F1 vikend i Monza je bila puna, tako je i bilo puno policije. I koga god smo od policije pitali, ili nisu znali/htjeli beknut engleski ili su nas usmjerili negdje dalje. Kad bi došli tamo gdje su nas usmjerili, ovi bi rekli da se ne može parkirati i poslali nas dalje. Nakon valjda sat i pol bauljanja po Monzi, napokon smo našli neko parkirno mjesto odmah uz cestu/ulicu blizu parka Monza. Nakon toga smo ušli u park Monza i u daljini smo mogli čuti glasno režanje Porschea. Hvala bogu, pa su na eventu radili mnogi mladi koji su znali engleski. Nakon što smo pokazali ulaznice, napokon smo se mogli zaputiti prema tribini. I onda onaj osjećaj kad sve to prvi put iskusiš. WOW. Znaš da je staza u Monzi velika, ali ovo je ogromno bilo. Baš sam bio opčinjen svime. Evo još jednom pogled sa naše tribine i koliko je to veliko. A ovo je samo jedan mali djelić staze (ovo je slikano nakon GP- u nedjelju, one prve slike koje sam objavio u subotu su baš prve moje slike sa staze):
Nažalost nismo stigli na subotnju sprint utrku, no zato smo točno stigli na start Porsche SuperCup utrke, zadnjeg eventa za taj dan. Evo i video jedan sa te utrke:
Stavite sve na najglasnije i bit će glasno. A uživo je još 5 puta glasnije. Kao što sam rekao, gotovo da ti bubnjići popucaju. Očekivao sam glasno, ali ne toliko GLASNO. No neću se uopće žaliti 😃
Za prvo iskustvo super. Nakon te utrke se zaputili prema autu (ima dosta hodanja, velik je Monza Park). Kako je već padala noć odlučili smo odmah do našeg hotela koji se nalazio malo izvan Milana. Nismo mogli i razgledati sami Milano, ali bit će jednom i za to prilike. Hotel nismo rezervirali ništa posebno, bitno samo da imamo gdje spavati. Tu nas se dojmilo neočekivano odlično talijansko pivo (mislim da se zove Chiara) i najmanji TV koji sam ikad vidio:
Bio je naporan dan, pa smo otišli ranije spavat. A i sutra će biti naporan dan. Pa se trebalo naspavati. Nakon check outanja iz hotela, krenuli smo prema Monzi. Iako smo došli nekih 4 i pol sata prije utrke (oko 10:30), sve je bilo apsolutno puno. Dosta gužve, nigdje parkirnih mjesta, a sve se crvenilo Ferrarijevim bojama. Ipak smo našli parkirno mjesto malo dalje i sad je trebalo hodat nekih 3,4 kilometara do staze. Kad smo došli, malo smo posjetili Fan Zonu prije utrke, vidlo se tu zanimljivih stvari:
Nakon toga smo otišli do svoje tribine, nekih 2 sata prije početka utrke. Nismo htjeli propusititi paradu. Odmah da kažem kako su naša mjesta bila jako dobra, no ne i fantastična, tako da nisam mogao vidjet/slikat/snimit najbolje stvari, to su mogli oni što su bili nekih 300/400 metara niže niz ciljnu ravninu, oni su imali savršen pogled na sve. Tako da vozače nisam stigao slikat, nego samo snimit dok su bili na Parade Lapu (mašu nam LeClerc i Sainz 🙂 ):
U 14:30 su počeli polako izlaziti iz bokseva bolidi i raditi instalacijske krugove pa smo ih napokon po prvi puta mogli vidjeti i čuti. Bolidi su uživo stvarno ogromni, a i zvuk je iznenađujuće dobar. Znam da nije kao prije u vrijeme V8/V10/V12 i znam da je na TV-u prosječan zvuk. No uživo se ipak dobro čuje i nitko ne bi trebao biti razočaran uživo. Nije da pucaju bubnjići kao kod Porschea, ali stvarno je glasno.
O samoj utrci neću previše, o tome ću više u F1 temi. Praćenje F1 utrke uživo je stvarno jedan poseban osjećaj. I puno je drugačije nego preko TV-a. Preko TV-a uvijek si u centru najzanimljivih stvari, dok uživo pratiš većinom onaj mali dio gdje sjediš i što možeš preko velikog ekrana. No kažem, gledat F1 utrkivanje uživo je nevjerojatno. Bolidi lete nekih 20 metara ispred tebe. I kao F1 fanu, ovo je stvarno bilo ostvarenje sna i jedan od najboljih vikenda u životu. Čarobno.
Nakon utrke smo se zaputili prema autu
dobro rastegnuli noge i put prema Zagrebu. Jedino mi je žao što ove godine zbog korone nisu puštali ljude na stazu, a Monza je specifična po tome što Tifosi dođu na stazu gledat/slavit podij. Tako da nažalost nisam imao prilike slikati išta sa staze, kao i uostalom podij koji nam je okrenut leđima. Samim time nije ni bilo već tradicionalne vijoreće hrvatske zastave sa natpisom Čapljina kao u prijašnjim godinama. U ponedjeljak nešto iza 1 ujutro smo napokon bili u Zagrebu. Nažalost smo dosta bili ograničeni sa vremenom pa nismo uspjeli previše istažiti Monzu (evo jedna slika barem iz grada, a druga neke djevojke u prilično pripijenim kostimima dijelile Red Bullove autima koji su prolazili pored):
i Milano. No sad smo dobili iskustvo i znat ćemo za ubuduće kad će se opet ići u Italiju, ili pak na utrke u Mađarskoj ili Austriji.
Malo sam se raspisao, ali eto, htio sam podijeliti malo doživljaje s vama.
