Genesis Zato sam i pitao jer iskreno nisam bio siguran sto tocno mislis. I placa i uvjeti ovise o toliko puno faktora – od raspona samog posla do iskustva i pozicije. Pricao sam nedavno s Dancem kojem su roditelji dosli u posjet u Zagreb. Kaze da su se sokirali kad su vidjeli cijene u supermarketima. Iste kao i u Danskoj. Tako da, ako mene pitas, rijetko tko u Zagrebu ima dobru placu. Znam da je ostatak Hrvatske po tom pitanju drukciji (pogotovo nekretnine), no moj je orijentir Zagreb. Uz stanarine, rezije i potrepstine, ja bih rekao da je nekome potrebno barem 1500 eura mjesecno za dostojanstven zivot i to bez ikakvih kredita. S time da govorim o dostojanstvenom zivotu, dakle ne o prezivljavanju. Vrlo vjerojatno sam i malu cifru dao.
Upisao sam fakultet s 18, tocnije FER, ispisao ga nakon prve godine. Lose mi je islo, nisam se snasao, bio mi je sok nakon opce gimnazije i trebao sam se nekako srediti da ne ode ta jedna godina uzalud u vjetar. Odlucio sam upisati TVZ. Vjerujem da sam mogao zavrsiti FER, fakultet ko fakultet, nije do pameti, do dupeta je, no ideja je bila uloziti taj ekstra trud u nesto drugo.
Upisao sam preddiplomski kao redovni student i platio sam tu prvu godinu jer je ipak prelazak s jednog na drugi faks. Zagrijao sam stolicu i sve rijesio u roku i informirao se o daljnjim kolegijima i profesorima, kod koga se isplati vise potruditi, a kod koga samo loviti prolaze. Pocetkom druge godine poceo sam raditi u Cinestaru jer sam htio kupiti Plejku 4, RDR2 je taman dolazio. Tamo sam povremeno radio kroz pola godine i onda se ljetni semestar posvetio faksu. Na kraju ak. godine odlucio sam potraziti strucnu praksu i prije pocetka trece godine sam vec radio. Do kraja preddiplomskog i citav sam diplomski, kojeg sam samostalno i platio, radio.
Mogao sam uzeti kredit i traziti stan, ali jednostavno nisam htio ici u toliko zaduzenje kada nisam siguran hocu li za godinu-dvije uopce biti u Hrvatskoj. Zivim sa starcima, placam svoj dio rezija, sve svoje troskove i redovito im financijski pomazem, trebali oni to ili ne. Imam ogromnu srecu da mi je stambena situacija gotovo pa rijesena pa cu se seliti na ljeto, tako da ne moram imati kredit. Da imam kredit, i placa koju sad imam bi bila pomalo skakljiva. Dosta sam stedljiv i odgovoran s novcem. Nije da ga ne trosim na gluposti, ali uvijek pazim koliko trosim.
Mogu reci da sam 2022. skoro izgorio, od obaveza do problema doma, no isto tako, barem se s poslovne strane taj rani angazman isplatio. Skupio sam puno iskustva, upoznao jako puno ljudi i mozda najbitnije, naucio sam prepoznavati prodavace magle. One koji obecaju brda i doline i one koji stalno prigovaraju, a iza kulise skrivaju probleme koji objasnjavaju svaki negativan scenarij. Naravno da cu kad tad opet nasjesti na nesto, jednostavno ucis kroz zivot, ne znam sve cake struke i svijeta, ali sam zbog toga jako skeptican prema skoro svakom oglasu i poslodavcu te puno vise vjerujem kada mi poznanik koji je dulje vrijeme u nekoj firmi kaze kakvo je stanje.
Mogao sam provesti citav studij radeci tu i tamo koji studentski poslic, a bome sam i dalje svjestan da nemaju svi stabilnu situaciju doma kao sto ju imam ja, no isto tako se oduvijek smatram odgovornim i vrlo samokriticnim tako da si takvo sto nikad ne bih mogao dopustiti. Puno neprospavanih noci, dosta i prekovremenih, cak i ulozenog truda u nesto sto nije zasluzilo trud, ali isplatilo se jer sam na kraju cak i na neuspjehu nesto naucio. Medu ostalim i kako prepoznati sto zasluzuje trud.
