Garrus_V načelno se slažem. Ciklusi se ponavljaju. Ukusi se mijenjaju. I u svemu uvijek ima izuzetaka. I neke stvari su uvijek iste i dobro je da jesu. To je životni ciklus.
Prvi sam kojeg nije uhvatila starost na način da govorim "u moje vrijeme!!", ili "danas više nema dobrih filmova", "današnja glazba je zakurac". I drago mi je da još nisam pokleknuo te da pokušavam uživati u svijetu na "dječački" način.
Ali, da postoje objektivne razlike, postoje. Pričam o nekim postotcima ili omjerima. Uvijek je bilo giliptera, hohštaplera i debila. Ali u načelu se puno više poštivalo druge ljude i strance. Djeca su više respektirala učitelje i profesore, starije po tramvaju i gradu pa čak i novinare/voditelje kao što su bili Mlakar, Vlahović i ekipa. Danas je respekt pao u tri pičke materine. Mladi ne poštuju nikog i ništa, osim nekih wannabee influencera.
I da, opet se može povuć paralela s pankerima, ili poznatijim Cindy Lauper, Pat Benatar, Billy Idol i ostalim "buntovnicima" koji su predvodili neke mlade generacije koje su se otvoreno svađale i nisu jebale živu silu. Ali toga je u omjeru bilo manje nego danas.
Cura mi je profesorica i znam iz prve ruke da je danas sve drugačije. Jako je teško s djecom izać na kraj, jako teško. Nema verbalne discipline, nema discipline s ocjenama ili zadacima, jer te roditelji osobno zovu i ili mole ili prijete da im daš bolju ocjenu. Imamo nikad veće ocjene, a nikad manje znanje. (Na stranu da smatram da je naš edukativni sustav odavno u kurcu i zastario).
Isto tako je objektivno užasna situacija politički u državi. Do te mjere da se veliča lopovluk. To je postalo novo normalno. Ako si pošten, onda si debil. Djecu se od malih nogu uče da pregaze koga trebaju da ostvare svoje ciljeve. Ako plaćaš kartu u tramvaju si debil, ako plaćaš za pretplate na nekoliko streaming servisa si debil, ako kupuješ Bluray filmove si debil, ako ne koristiš veze i poznanstva za posao, si debil. A ljudi i dalje glasaju za HDZ. Najbolji radnici bježe u inozemstvo, a tu se jadikuje i kleči na trgu zbog gluposti. Jedino za što smo se sposobni složiti je doček nogometaša na trgu, pjevanje Saše Matića, Škore i Thompsona te odlazak na 64 koncerta Aleksandre Prijović.
Ma, u biti ne znam zašto sve ovo pišem, kad osim Fiće niko ni neće čitat. Sve se svodi na floskule i parole. Eventualno trollanja.
