Znaci ovu noc sam imao valjda najgoru nocnu moru ikad. Ne sjecam se bas svega vise, ali je bio toliko strasan da se jos dosta sjecam.
Uglavnom, hrvatska vlada je prodala Hrvatsku (pretpostavljam Hrvatsku, a ne samo Zagreb, objasnit cu kasnije zasto) SAD-u. Znaci prostor Hrvatske je postao dio SAD-a isto kao sto su California, Texas, Chicago ili New York. Sad, zasto je tocno SAD kupio Hrvatsku i zasto ju je Vlada prodala, ne znam tocno, ali valjda je SAD vidio dobru priliku za zaradu, a Vlada je vidjela brzi i laki novac. No to se sve dogodilo u par dana kad me nije bilo u Hrvatskoj (bio sam u Munchenu tjedan dana kod dalje rodbine).
Uglavnom, kad sam se vratio u Zagreb, imao sam sta vidjet - Zagreb je bio prepun ljudi. Ono vise milijuna ljudi, Trg bana Jelacica postao ko Times Square, sve puno ogromnih TV-a sa reklamama, puno klasicnih americkih ducana brze hrane, gun shopova i slicno. A cijelo vrijeme nego odurno vrijeme iznad Zagreba, samo sto nece neka ogromna oluja. Americki naglasak i engleski svugdje se cuje, hrvatski jezik rijetko kuda. Odem kod svoje kuce, kad tamo zivi americka obitelj, kazu uselili se neki dan, ne znaju gdje su prethodni vlasnici. Zovem clanove obitelji, nitko se ne javlja. Meni nije nista jasno, samo znam da je osjecaj uzasan i da moram biti u nekoj nocnoj mori, ali nije moguce kad je sve tako realisticno. I nista odem ja do obliznjeg grocery storea (gdje je prije bio Konzum, sad neki lokalni americki ducancic). I kupim ja neke stvari, pripremam kune (tocan iznos, posto sam tocno izracunao koliko sve kosta) kad ono na blagajni kazu (sve na engleskom, ipak je americki ducan i radnici) sve kosta 15% vise jer su uracunali porez, mora se platiti u dolarima i karticom jer ne primaju kes. Ja kazem da imam samo kune i kes, ali mi odgovore da je ovo SAD i postovat ce se zakoni SAD. Ja sve ostavim i odem iz ducana. Sad stvarno ne znam sta se desava. Idem u WhatsApp/Telegram cut se s prijateljima, dobit neku informaciju od njih. Javljaju oni da uzivaju u novom zivotu, da im je super. U tom trenutku me zove obitelj, kazu da dodem doma, da je proslava. Kazem kakav dom, pa netko drugi nam zivi u kuci. Objasne oni meni gdje sad zive, samo malo dalje od prosle kuce. Dodem ja doma,
kad tamo neko slavlje, svaka bliza i dalja rodbina dosla, svi skoro pricaju engleski, kazu treba se prilagoditi ovom novom zivotu u kojem uzivaju. Meni nisu jasni, zar su svi tako sretni sto su u par dana prodani i sto sad ima puno vise Amerikanaca nego Hrvata u Hrvatskoj (pardon, SAD-u), nikom ne smeta. Makar je doslovno taj dan objavljeno na TV-u da je ovo SAD sad i da se preporucuje hrvatskim gradanima da se idu iseljavat jer predsjednik zeli samo Amerikance u americkoj Hrvatskoj. Mislim nije protiv zakona ostat u Hrvatskoj Hrvatima, ali moglo bi biti problema u buducnosti jer bi mogli biti ugnjetavanja manjina (zbog ovog sam zakljucio da je prodana cijela Hrvatska, a ne samo Zagreb). Ja se posvadam sa obitelji i odem od kuce, ne znam sto dalje. Javljam se rodbini u Muchenu i objasnim situaciju te me oni odluce primiti. Iz Njemacke gledam kako se raspada Hrvatska i postaje SAD. U tom trenutku se budim i shvacam koliko je puno lijepse zivjet u danasnjoj Hrvatskoj nego takvoj iz more.
Bilo je jos dosta stvari u snovima, ali sad sam vec zaboravio, mozda i bolje. Uglavnom, uzasna nocna mora.
