U svojstvu otužnih i nemilosrdnih vremena u kojima sadašnji krvavo zlatni šiljati zub pokvarenog trenutka, poput Crne Smrti onomad redom gasi svijetla života, i po posljednji put isisava ljudske radosti, a u ovom slučaju pokušava zakopati i zatrpati vrelo virtualno-forumskog života, te nepovratno izmijeniti socijalnu strukturu našeg najdražeg digitalnog kutka do posljednjeg sjedišta ispunjenog samo najosviještenijim oštroumnim glavama, također potaknut i vlastitim (zabrinjavajućim? nostalgičnim?? zaljubljenim???) emocionalnim stanjem, pokazati ću impozantnu količnu naivnosti u pokušaju da vratim legendarnost nekad objelodanjeničkom dijelu foruma izgubljenog, da ne budem suviše sentimentalan pa kažem — izgubljenih — vremena.
Nakon svega navedenog, kao najoštrije nekorištene noževe u kuhinji sponzorski zastupljenih, a mentalno zatupljenih vještica modernog doba izvlačim stare skenove koje život znače.
Da, gospodo; DA! Uživajte, skačite, plačite, grlite se, prskajte, štrapajte.
